Nakon što je u Kozarcu klanjana kolektivna dženaza žrtvama genocida u Prijedoru, njih 283 će biti ukopani na različitim prijedorskim mezarima dok će jedina hrvatska žrtva koja se kopa ove godine, Ante Dolić, biti ukopan na groblju Pašinac.

Kolona sa posmrtnim ostacima je prema mezarju krenula nešto prije 12:00 sati, a oni koji su klanjali dženazu su se već razišli te se većina njih zaputila prema mezarima gdje će biti obavljen ukop.

Ovo je inače 16. kolektivna dženaza žrtvama prijedorskog genocida, ali ujedno i ona koja je do sada izazvala najviše interesa u javnosti budući da se radi uglavnom o žrtvama iz Tomašice, najveće masovne grobnice na ovim prostorima.  Nakon što kolona sa posmrtnim ostacima prođe kroz Prijedor i ukopa koji bi trebao biti obavljen u naredna dva sata, porodice će se sa svojim bližnjima okupiti u svojim domovima kako bi još jednom uputili molitve za svoje najmilije.

/klix

Legendarni francuski napadač Thierry Henry vjeruje kako je Lionel Messi trenutno najbolji fudbaler svijeta.

Iako je titula najboljeg igrača svijeta u protekloj sezoni otišla u ruke Cristiana Ronalda, bivši napadač Barcelone i Arsenala smatra da je Messi mnogo talentovaniji od Ronalda

“Lionel Messi je najbolji igrač na svijetu, ali poštujem sav rad Cristiana Ronalda. Ipak, Messi je luđak. Lijepo je što djeca mogu vidjeti kako je jedan igrač rođen s darom, dok je drugi uspio kroz naporan rad. Ne kažem da Messi ne radi naporno. On je više prirodniji, dok je Ronaldo morao raditi zaista naporno da bi došao do vrha. Imaju isti mentalitet, ali to je razlika”, rekao je Henry za BBC.

Henry trenutno nastupa u američkoj MLS ligi za ekipu New York Red Bullsa…

/sportsport.ba

Članovi porodica, prijatelji, komšije, brojni građani, predstavnici političkog i vjerskog života te međunarodne zajednice jutros su na stadionu u Kozarcu na posljednje počivalište ispratili 284 prijedorske žrtve ubijene tokom proteklog rata.

Nakon prigodnih obraćanja i klanjanja dženaze tabuti s posmrtnim ostacima prevezeni su na lokalna šehidska mezarja Bišćani, Čarakovo, Hambarine, Rakovčani, Rizvanovići, Zecovi, Skela i Kamičani gdje će biti obavljen ukop.

Danas porodice ukopavaju posmrtne ostatke 284 žrtve, 283 civila bošnjačke nacionalnosti i jedne žrtve hrvatske nacionalnosti.

Spisak žrtava:

1. Omanović (Nail) Nedžad, 01.06.1952.
2. Čaušević (Mehmed) Esmir, 22.04.1967.
3. Gazibara (Ramo) Osman, 28.02.1943.
4. Cerić (Idriz) Adnan, 08.10.1962.
5. Muhić (Mehmed) Avdija, 17.03.1967.
6. Muhić (Mehmed) Muhamed-Hamo, 17.07.1963.
7. Kadić (Ramo) Enes, 17.03.1962.
8. Crljenković (Hamdija) Senad, 14.10.1962.
9. Hajrudin (Ibro) Husein, 25.06.1952.
10. Kaltak (Musa) Bego, 01.07.1940.
11. Porčić (Šefik) Sejad, 18.06.1965.
12. Dedić (Hašim) Mustafa, 28.05.1947.
13. Hegić (Salko) Salih, 06.12.1928.
14. Kadirić (Agan) Rasim, 08.10.1928.
15. Duratović (Husnija) Ešef, 07.09.1959.
16. Suhonjić (Rasim) Šefik, 05.06.1963.
17. Mrkalj (Smail) Ismet, 08.04.1965.
18. Kadirić (Šerif) Fehim, 14.07.1932.
19. Kadić (Husein) Faruk, 18.09.1960.
20. Karagić (Ismet) Ifet, 06.06.1968.
21. Kamenac (Muho) Hasan, 17.08.1954.
22. Dedić (Šaban) Sejfulah, 20.08.1929.
23. Ališković (Ibrahim) Esad, 07.10.1967.
24. Ferizović (Fehim) Sabahidin, 06.10.1971.
25. Hegić (Ibro) Sakib, 02.06.1927.
26. Kadirić (Bajro) Rašid, 17.02.1935.
27. Karupović (Šaban) Redžep, 20.01.1959.
28. Vojniković (Halil) Fikret, 01.07.1953.
29. Karagić (Nedžib) Ismet, 01.01.1964.
30. Alić (Husein) Smail, 23.07.1962.
31. Čaušević (Mehmed) Sadik, 03.05.1946.
32. Mujanić (Muharem) Fikret, 30.03.1943.
33. Ališković (Ibrahim) Nedžad, 10.11.1968.
34. Avdić (Hamed) Muhamed, 28.05.1975.
35. Čaušević (Sejfo) Hamed, 05.02.1965.
36. Čaušević (Ale) Razim, 11.07.1959.
37. Kadirić (Derviš) Mirsad, 09.02.1956.
38. Čaušević (Razim) Hikmet, 09.10.1965.
39. Kaltak (Musa) Smail, 05.10.1955.
40. Džolić (Ahmet) Besim, 28.10.1960.
41. Rizvanović (Derviš) Hamid, 16.06.1924.
42. Hopovac (Kasim) Mesud, 03.07.1962.
43. Hegić (Mehmed) Mesud, 07.11.1957.
44. Avdić (Reuf) Senad, 07.05.1962.
45. Kadirić (Ekrem) Admir, 10.08.1974.
46. Kadirić (Salih) Ekrem, 12.06.1948.
47. Hegić (Sadik) Mirsad, 06.04.1956.
48. Ferizović (Vejsil) Ermin, 01.05.1970.
49. Elkasević (Hamdija) Midhat, 12.06.1972.
50. Kadirić (Šefik) Sabahudin, 08.01.1967.
51. Ališić (Šefik) Sajid, 02.01.1955.
52. Dedić (Rifat) Mevludin, 12.09.1972.
53. Duratović (Avdo) Husnija, 10.02.1927.
54. Duratović (Ibrahim) Ismet, 15.06.1938.
55. Duratović (Ismet) Mirhet, 15.01.1959.
56. Duratović (Ismet) Zlatan, 21.04.1965.
57. Kljajić (Derviš) Huse, 05.11.1936.
58. Hegić (Abaz) Izet, 01.08.1965.
59. Muhić (Derviš) Hikmet, 24.08.1964.
60. Vojniković (Iso) Uzeir, 09.09.1947.
61. Hopovac (Džafo) Mirsad, 29.04.1959.
62. Hopovac (Džafo) Mirhad, 15.09.1961.
63. Mrkalj (Hamza) Latif, 04.04.1938.
64. Mrkalj (Hamza) Kasim, 29.06.1930.
65. Redžić (Šaban) Ibrahim, 09.04.1936.
66. Karagić (Husein) Huzeir, 24.01.1966.
67. Karagić (Husein) Samir, 09.09.1974.
68. Siječić (Latif) Sulejman, 28.08.1952.
69. Duratović (Fehim) Ifet, 26.11.1964.
70. Tatarević(Šaban) Elvedin, 30.06.1969.
71. Draganović (Hasan) Hasib, 02.03.1955.
72. Pašić (Nail) Asim, 18.05.1962.
73. Hopovac (Samed) Ismet, 18.04.1964.
74. Avdić (Ahmet) Ešef, 01.01.1963.
75. Gredelj (Eniz) Senad, 17.03.1962.
76. Bajrić (Šerif) Zafir, 25.06.1971.
77. Pelak (Ibrahim) Refik, 06.05.1959.
78. Hegić (Alija) Fikret, 28.12.1974.
79. Hegić (Abdulah) Ragib, 21.02.1955.
80. Hegić (Abdulah) Vejsil, 01.01.1953.
81. Hegić (Abdulah) Asuf, 05.04.1967.
82. Hegić (Abdulah) Vehid, 16.01.1960.
83. Hegić (Abdulah) Velid, 30.01.1964.
84. Hegić (Emin) Abdulah, 15.04.1932.
85. Mrkalj (Hamza) Fehim, 21.05.1943.
86. Delić (Alija) Husein, 30.10.1943.
87. Mrkalj (Malić) Smail, 16.03.1933.
88. Zahirović (Huse) Smajo, 17.09.1963.
89. Tatarević (Muharem) Senad, 28.04.1961.
90. Tatarević (Muharem) Sejad, 09.06.1963.
91. Kadirić (Mujo) Salih, 14.04.1915.
92. Kadirić (Rašid) Nihad, 10.08.1965.
93. Karagić (Šefik) Salko, 01.10.1958.
94. Karagić (Salih) Šefik, 07.11.1933.
95. Nasić (Mehmed) Ibrahim, 28.09.1971.
96. Habibović (Hamed) Emir, 23.02.1960.
97. Alić ( Šerif) Derviš, 14.08.1948.
98. Karagić (Sulejman) Mirsad, 24.12.1960.
99. Hegić (Sulejman) Dževad, 03.03.1958.
100. Sikirić (Ibrahim) Enver, 19.04.1956.
101. Čaušević (Fehim) Uzeir, 15.08.1945.
102. Kadić (Vahid) Mufid, 25.09.1966.
103. Kadić (Vahid) Sabahudin, 17.08.1969.
104. Ališković (Ahmet) Velid, 20.01.1972.
105. Karupović (Tahir) Hasan, 12.12.1967.
106. Karupović (Tahir) Vehbija, 17.03.1971.
107. Mrkalj (Idriz) Hašim, 19.10.1950.
108. Kekić (Zaim) Mehmed, 04.02.1927.
109. Mujdžić (Rahim) Razim, 11.05.1960.
110. Zahirović (Huse) Ramiz, 18.10.1972.
111. Siječić (Derviš) Ragib, 04.11.1932.
112. Siječić (Safet) Jasmin, 14.06.1963.
113. Siječić (Husein) Husein, 17.07.1937.
114. Kadirić (Rasim) Agan, 04.04.1968.
115. Avdić (Idriz) Omer, 24.06.1950.
116. Kadić (Abdulah) Edin, 14.01.1975.
117. Kadić (Abdulah) Ibrahim, 10.11.1966.
118. Kadić (Avdija) Abdulah, 12.03.1941.
119. Čaušević (Ale) Ramiz, 16.05.1956.
120. Ejupović (Šerif) Nedžad, 11.01.1959.
121. Ejupović (Šerif) Irfan, 05.04.1964.
122. Brakić (Redžo) Damir, 30.11.1971.
123. Duratović (Dževad) Faruk, 20.09.1970.
124. Mrkalj (Hašim) Idriz, 13.04.1930.
125. Hegić (Osman) Husein, 10.01.1954.
126. Hopovac (Asim) Husein, 25.07.1957.
127. Hopovac (Asim) Jasim, 25.02.1972.
128. Hopovac (Maho) Nail, 10.06.1930.
129. Hopovac (Sejfo) Hamed, 08.09.1059.
130. Mehanović (Bajro) Adem, 13.12.1928.
131. Habibović (Mehmed) Derviš, 05.06.1931.
132. Šabanović (Osman) Rahim, 12.10.1959.
133. Zahirović (Husein) Smail, 29.03.1969.
134. Vojniković (Uzeir) Sanel, 20.04.1977.
135. Omanović (Ale) Hasan, 22.01.1950.
136. Omanović (Ale) Mehmed, 20.10.1941.
137. Musić (Emsud) Edin, 27.07.1965.
138. Tatarević (Huse) Enes, 11.10.1958.
139. Duratović (Hilmija) Nail, 10.12.1949.
140. Kadirić (Ismet) Asmir, 20.06.1965.
141. Kadirić (Derviš) Ibrahim, 29.05.1958.
142. Kadirić (Derviš) Kasim, 05.07.1955.
143. Mujdžić (Ordaga) Abaz, 07.10.1930.
144. Huskić (Ibro) Idriz, 15.01.1966.
145. Huskić (Ibro) Muhamed, 20.08.1958.
146. Mrkalj (Nijaz) Ermin, 05.01.1969.
147. Mrkalj (Nijaz) Denis, 05.02.1974.
148. Sadić (Rifet) Sajid, 28.11.1961.
149. Redžić (Meho) Mustafa, 18.12.1932.
150. Selimović (Avdo) Sulejman, 27.09.1952.
151. Rasimi (Husein) Islam, 15.04.1926.
152. Kadirić (Hasan) Avdo, 07.03.1948.
153. Kadić (Husein) Ishak, 18.09.1950.
154. Tatarević (Šaban) Edin, 10.02.1968.
155. Mehanović (Adem) Rasim, 11.07.1954.
156. Agičić (Osman) Zlatan, 14.08.1935.
157. Agičić (Zlatan) Edin, 02.11.1963.
158. Behlić (Samed) Enes, 07.01.1971.
159. Halilović (Husnija) Faik, 14.02.1968.
160. Hopovac (Husein) Rasim, 04.09.1957.
161. Hodžić (Mehmed) Dedo, 01.01.1968.
162. Kadirić (Rahim) Enes, 17.10.1966.
163. Tatarević (Hasan) Muharem, 25.05.1939.
164. Tatarević (Muharem) Nihad, 24.06.1968.
165. Tatarević (Muharem) Nizhad, 11.07.1974.
166. Tatarević (Muharem) Zijad, 06.05.1972.
167. Tatarević (Muharem) Zilhad, 20.10.1969.
168. Ališković (Abdulah) Mesud, 04.06.1967.
169. Krupić (Rešid) Fehim, 03.09.1961.
170. Sivac (Aziz) Muharem, 23.07.1962.
171. Mrkalj (Smail) Enijaz, 18.10.1962.
172. Kadirić (Izet) Samir, 13.06.1969.
173. Kadić (Suad) Ifet, 06.03.1958.
174. Kadirić (Ćamil) Besim, 19.04.1958.
175. Ramulić (Salih) Smajil, 04.04.1952.
176. Ramulić (Smajil) Kemal, 05.11.1974.
177. Ramulić (Salih) Vahid, 01.06.1957.
178. Karupović (Osman) Nevad, 12.04.1971.
179. Brakić (Agan) Began, 08.11.1964.
180. Kahrimanović (Nedžib) Zineta, 18.04.1965.
181. Siječić (Latif) Ramiz, 24.03.1963.
182. Duratović (Husnija) Mehmed, 01.09.1952.
183. Duratović (Mehmed) Halid, 12.05.1977.
184. Duratović r. Kadić (Ibrišim) Đula, 15.04.1924.
185. Duratović r. Okić (Rešid) Zemira, 13.10.1965.
186. Hegić (Abaz) Said, 09.01.1963.
187. Mrkalj (Latif) Suad, 22.08.1971.
188. Kahteran (Ejub) Šefik, 19.08.1957.
189. Halilović (Idriz) Ibrahim, 02.09.1968.
190. Burnić (Redže) Fuad, 05.08.1955.
191. Džamastagić (Avdo) Derviš, 20.08.1965.
192. Džamastagić (Salih) Said, 02.03.1948.
193. Džamastagić (Asim) Samir, 28.10.1970.
194. Džolić (Huseina) Mursija, 10.10.1935.
195. Dedić (Mustafe) Rifat, 17.10.1942.
196. Mrkalj (Derviš) Zijad, 05.12.1950.
197. Fazlić (Muharem) Sead, 10.02.1962.
198. Hajrudin (Husein) Jasmin, 29.09.1975.
199. Fazlić (Smaje) Fuad, 09.04.1967.
200. Čaušević (Derviš) Mirsad, 23.04.1954.
201. Čaušević (Derviš) Midhad, 07.08.1960.
202. Kadirić (Arif) Edhem, 10.02.1930.
203. Kadirić (Edhem) Halid, 27.02.1970.
204. Kadirić (Edhem) Ermin, 25.08.1962.
205. Hodžić (Osman) Agan, 28.05.1944.
206. Brakić (Agana) Adem, 15.02.1954.
207. Kadirić (Saida) Sead, 26.09.1969.
208. Kekić (Hadže) Nurija, 10.07.1946.
209. Kekić (Hadže) Halid, 09.11.1952.
210. Jusufi (Halil) Besim, 19.08.1967.
211. Hegić (Smajo) Hilmija, 06.08.1953.
212. Mrkalj (Derviš) Ibrahim, 25.06.1934.
213. Duratović (Hadže) Rifet, 10.03.1928.
214. Hegić (Husein) Sulejman, 12.12.1928.
215. Hegić (Sulejmana) Bujazid, 28.07.1954.
216. Hegić (Sulejman) Elvedin, 08.02.1969.
217. Ejupović (Mahmut) Mirsad, 06.10.1954.
218. Čaušević (Mujo) Ilijaz, 31.12.1952.
219. Karabašić (Dedo) Samir, 20.06.1972.
220. Kljajić (Šerif) Jasmin, 05.07.1961.
221. Musić (Muho) Derviš, 05.09.1922.
222. Musić (Derviš) Fadil, 16.09.1960.
223. Mujdžić (Habib) Nihad, 13.07.1964.
224. Bačić (Osman) Esad, 05.02.1958.
225. Čaušević (Kasim) Emir, 21.01.1956.
226. Nasić (Ibro) Uzejir, 06.08.1948.
227. Karagić (Rasim) Salih, 16.06.1969.
228. Karagić (Edhem) Munib, 20.11.1943.
229. Karagić (Munib) Suad, 08.06.1970.
230. Karagić (Munib) Saud, 12.04.1974.
231. Čaušević (Huse) Muharem, 03.01.1927.
232. Čaušević (Muharem) Muhamed, 14.04.1958.
233. Alagić (Jusuf) Fikret, 06.05.1967.
234. Kaltak (Malik) Dedo, 31.11.1931.
235. Zahirović (Ibrahim) Faruk, 29.10.1973.
236. Hegić (Smajo) Mujo, 10.01.1949.
237. Bašić (Hasan) Zlatan, 24.03.1973.
238. Duratović (Idriz) Ismet, 15.01.1944.
239. Alagić (Jasim) Džemal, 27.08.1954.
240. Duratović (Adem) Asmir, 07.07.1960.
241. Huskić (Meho) Zijad, 18.04.1940.
242. Kadirić (Derviš) Rasim, 31.08.1951.
243. Kadirić (Vahid) Nedžad, 10.01.1976.
244. Karupović (Ćamil) Zaim, 11.12.1966.
245. Medić (Hasan) Fikret, 16.03.1958.
246. Hodžić (Jasim) Jasmin, 08.04.1964.
247. Kadirić (Rasim) Emdžad, 04.06.1964.
248. Siječić (Abid) Hajrudin, 25.05.1965.
249. Mrkalj (Kasim) Emsud, 05.08.1960.
250. Rizvanović (Fehim) Ferid, 21.08.1956.
251. Tatarević (Hasan) Ibrahim, 01.02.1945.
252. Vojniković (Mustafa) Zijad, 22.02.1966.
253. Karagić (Hamzalija) Samir, 26.04.1972.
254. Šabanović (Bego) Jasmin, 27.01.1971.
255. Dizdarević (Ibrahim) Sulejman, 06.03.1962.
256. Duratović (Salih) Fehim, 06.07.1933.
257. Ferizović (Fehim) Vehib, 02.04.1964.
258. Elkaz (Rasim) Asim, 21.07.1954.
259. Hamulić (Redže) Mehmed, 22.10.1955.
260. Mahić (Jusuf) Fikret, 15.02.1948.
261. Sikirić (Mehmed) Smail, 04.05.1931.
262. Kahteran (Hase) Kemal, 03.07.1952.
263. Siječić (Ragib) Vehbija, 20.05.1952.
264. Zulić (Alija) Esad, 09.05.1957.
265. Bačić (Šemso) Sulejman, 08.03.1943.
266. Dolić (Ivo) Ante, 01.01.1944.
267. Duratović (Husnija) Hazim, 16.01.1964.
268. Duratović (Husnija) Ismet, 11.11.1949.
269. Duratović (Ismet) Elvis, 14.06.1972.
270. Mujdžić (Sulejman) Suljo, 03.05.1956.
271. Karupovi (Fehim) Ermin, 10.07.1966.
272. Hegić (Mujo) Damir, 10.06.1973.
273. Salihović (Husein) Ibrahim, 13.03.1938.
274. Džolić (Mustafa) Samir, 21.08.1965.
275. Šarčević (Munib) Elvis, 19.01.1979.
276. Fejzulai (Fikri) Suhat, 21.02.1972.
277. Duratović (Ismet) Enes, 16.01.1975.
278. Karagić (Hasan) Hamzalija, 25.09.1945.
279. Kardumović (Rasim) Suvad, 31.05.1963.
280. Kardumović (Rasim) Fahrudin, 27.05.1969.
281. Kardumović (Rasim) Mirsad, 03.07.1973.
282. Sikirić (Mehmed) Hasan, 12.06.1934.
283. Mrkalj (Hamza) Salih, 15.07.1940.
284. Murić (Ramo) Uka, 13.08.1944.

/fena

Subota, 12. juli

Ubili su ih!

Jučer su ukopali žrtve genocida u Srebrenici, a mi ćemo svoje u Prijedoru za koji dan. Još sam pod utiskom promocije filma „Nedostaješ mi“ u Sarajevu u kojem je zabilježena i moja priča. Neko iz publike je pitao zašto pored mene ne sjedi jednak broj Srba i Hrvata, kao tek tada bi on vjerovao onom što mi govorimo. Novinari me poslije pitaju koliko sam članova porodice izgubio, a ja ih ispravljam da nisam nikoga izgubio, nego da su moju porodicu ubili pripadnici Vojske Republike Srpske.

Oko podne do kuće mi dolazi još jedna televizijska ekipa i traže da im iznova ispričam šta se to desilo u selu Zecovi kod Prijedora. Poziva me tužilac iz Tužilaštva BiH i traži još vremena, da ne iznosim u javnost imena osoba koje su prepoznate prilikom ubijanja moje djece, kako sam najavio da ću uraditi 25. jula na godišnjicu njihove smrti.

Nedjelja, 13. juli

Najteži je juli

Novinari traže telefonske izjave, dolazak mojoj kući najavila je i jedna TV ekipa. Pričam priču koju ko zna koji put ponavljam, traže da im govorim i ono što mi je teško. Rekao sam im da suživota nema dok god vladaju oni koji zavađaju narod na nacionalnoj osnovi, oni koji su korumpirani i gledaju samo lični interes. Dok odgovaram na novinarska pitanja, uvijek me obuzme gorčina zbog toga što institucije koje se bave istragama i procesuiranjem zločina već dvije decenije nisu pred lice pravde izvele one koji su se ogriješili o nedužno stanovništvo Zecova, među njima i moju porodicu.

Imam mnogo posla da uradim, prehranjujem sadašnju porodicu od svog rada. Ali mi se ne radi ništa ovih dana. Juli mi je uvijek najteži. Tada me sve podsjeća na ono što sam izgubio.

Ponedjeljak, 14. juli

Pomračeni umovi

Odlazim u Sanski Most, u Šejkovaču, na identifikaciju mog stričevića Sulejmana Bačića. Vozim njegovu sestru i suprugu. Usput plač, jadikovanje, nešto me guši, steže u grudima. Suze nadiru, a ja ih skrivam od saputnica i zagovaram ih da ni one ne plaču. Kažem im da je sve to Božija volja, da su to učinili monstrumi, a ne ljudi. Da su morali imati pomračen um dok su ubijali nedužan narod, žene, djecu, samo zato što su se zvali drugačije i vjerovali u nešto što njima nije sveto. Tužilac Izet Odobašić mi najavljuje da će sutra doći ekipa Tužilaštva BiH da od mene uzmu izjavu. Neka se i to već jednom završi, da dočekam da se sretnem s ubicama moje djece u sudnici. Da ih ne viđam više slobodne na ulici.

Utorak, 15. juli

Strijeljanje…

Mislima se vraćam u juli 1992. Kroz glavu mi prolaze slike o strijeljanju moje porodice: moje djece, Nermine od šest godina i Nermina od dvanaest godina, supruge Minke, moje majke Šehrije, moga bratića Ernesta s nepune tri godine života, mojih snaha, bratića, bratični, strina, stričevića, stričevki… kao i ostalog stanovništva Zecova.

Sve vidim, kao da sam i ja tu, a nisam bio. Te 1992. sam bio na radu u Njemačkoj. Čujem vrisku žena i djece, vidim svaka majka zagrlila svoju djecu i padaju kao snoplje pod vatrom dušmana. Gušim se, suze same teku. Supruga me pita šta mi se dešava. Kažem, ništa. Izlazim. Odlazim tužan. Dolaze ovi iz Tužilaštva i saslušavaju me. Potpisujem zapisnik, nekako mi je lakše, ali ne znam šta dalje.

Pripadnici Vojske Republike Srpske su 25. jula 1992. godine u kući moga oca i strica u kratkom vremenskom razmaku ubili 32 civila, petnaest žena i sedamnaestero djece. Troje djece je preživjelo strijeljanje. Neki od ubica su prepoznati – komšije. Tužilaštvo svih ovih godina nije podiglo optužnicu. Potrošili su moje strpljenje i ne znam šta ću ako se to uskoro ne desi. Sazvat ću medije i saopćiti imena ubica djece.

Srijeda, 16. juli

102 imena…

Proživljavam u sebi svu težinu obilazaka institucija u koje sam išao. U kojima sam tražio pomoć da se pronađu tijela, da se procesuira grupa koja je izvršila strijeljanje moje porodice. Pitam se šta da radim i uvijek se uvjerim da je jedino ispravno ovo što sam do sada radio, da ne odustajem od traženja tijela moje porodice i da nastojim da se ljudi koji su to izvršili nađu iza rešetaka. Tražim od Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine da rade svoj posao, da procesuiraju zločince i da ih kazne.

Pripremam nove obrasce za potpis peticije za podizanje spomenika ubijenoj djeci Prijedora. Roditelji ubijene djece izabrali su me za predstavnika da u njihovo ime provedem tu inicijativu u djelo. Želimo da u centru grada stoji spomenik s imenima 102 ubijene djece. Kada već nisu mogli da mirno žive i odrastaju u ovom gradu, zašto im sada ne mogu biti ispisana imena u kamenu kao trajna opomena da više niko nikada ne ubija djecu u našem Prijedoru?

Odlazim u Udruženje Prijedorčanki „Izvor“, čiji sam član. Oni mi mnogo pomažu u ovoj inicijativi oko spomenika ubijenoj djeci, a pomažu i neka druga udruženja. Za prikupljanje potpisa ponudili su se i neki mladi Srbi iz Centra za mlade „Kvart“. To nam je veoma važno, jer želimo da iza ove inicijative stanu svi građani Prijedora bez obzira na njihovu nacionalnost. Nudimo dobru priliku gradskim vlastima da barem malo poprave sliku Prijedora u svijetu. Planiramo u više navrata prikupljati potpise na glavnim gradskim trgovima kako bismo omogućili svima koji to žele da potpišu.

Četvrtak, 17. juli

Ne zaboraviti

Zovem Antu Jolića i dogovaram potpisivanje peticije na komemoraciji u Briševu koja se održava svakog 25. jula u spomen stradalim Hrvatima. Ubili su 68 civila u jednom danu i tamo se niko nije vratio da živi za stalno.

Nakon toga se spremam i odlazim da pomognem sugrađanima u kopanju mezara šehidima. Treba iskopati 28 kabura u šehidskom mezarju u Zecovima. Tamo idem sa svoja dva petnaestogodišnja sina, Nerminom i Refikom. Blizanci, dobili su imena po mom bratu Refiku i ubijenom sinu Nerminu, njihovom bratu. Na taj način mislim da ih uputim u to šta se desilo i šta mi to radimo za naše šehide. Da nikad ne zaborave šta je taj rat donio našem narodu. Na mezarju se okupilo dosta mlađih momaka koji ne znaju za rat, ali ima i starijih osoba, kao i djevojaka i muškaraca. Osjećam gorčinu i pitam se zašto sadašnje vlasti nisu dozvolile da podignemo spomenik civilnim žrtvama u gradu, a podigli su spomenike s imenima čak i onih koje je Tribunal u Hagu bio optužio za ratne zločine.

Petak, 18. juli

Dočekati dženazu?

Skupljam sve papire koji su mi potrebni za potpisivanje peticije i za preuzimanje tijela iz Šejkovače. Plan je da tabute i sanduk prevezemo u subotu iz Sanskog Mosta do Kozarca, gdje će se u nedjelju, 20. jula, obaviti kolektivni ispraćaj za 284 žrtve. Većina ih je pronađena u masovnoj grobnici Tomašica prošle godine. Namjeravamo prikupljati potpise za peticiju dok tijela budu izložena na stadionu u Kozarcu. Razmišljam kad ću i ja jednom tako moći ukopati svog Nermina. Hoću li dočekati tu dženazu?

Na dan njihove smrti u Zecovima organiziramo iftar kod spomen-ploče koju smo žrtvama podigli prošle godine. Okupit će se preživjela rodbina i komšije. A i one druge komšije tu ploču vide kad prolaze, prođu ponekad tuda i oni koji su ubijali.

Hoću li dočekati presudu i pravičnu kaznu za one koji su bez milosti pucali u djecu i žene? Sve mi se čini da sam to napokon dočekao i da ovaj put neće ostati samo pusta obećanja kao što sam svih ranijih godina dobivao od Bihaća i Banje Luke do Sarajeva. Znamo da ubice čeka Božija kazna, ali želim da dočekam i pravdu na ovom svijetu.

/avaz.ba

U sklopu svojih ramazanskih akivnosti, Humanitarna organizacija “Dirhem” je u saradnji sa Udruženjem “Akos-Most” i OKC-om “Atis” podijelila 60 ramazanskih paketa sa osnovnim prehrambenim artiklima u Sanskom Mostu.

Primaoci pomoći su bile porodice težeg materijalnog stanja, među njima samohrane majke s djecom, porodice demobilisanih boraca, višečlane porodice bez stalnih primanja, te druge socijalno ugrožene porodice.

Podjelom ramazanskih paketa našim sugrađanima želimo barem djelimično olakšati njihovo teško materijalno stanje, a u narednim danima ćemo nastaviti sa podjelom ramazanskih paketa, kako u S. Mostu, tako i u drugim bh. gradovima.

Ovom prilikom se zahvaljujemo Svjetskoj asocijaciji muslimanske omladine NEDWA koja je kroz doniranje spomenutih paketa uljepšala ramazanske dane mnogim građanima Sanskog Mosta.

/inmedia.ba

Prof. dr. Mads Gilbert uputio je potresno pismo predsjedniku SAD-a Baracku Obami u kojem opisuje stanje u bolnici Shiva u Gazi u kojoj nadljudskim naporima pokušavaju spasiti nedužne civile.

Dragi prijatelji,

Protekla noć je bila izuzetno teška. “Kopnena invazija” na Gazu rezultirala je mrtvim, krvavim, raskomadanim i teško povrijeđenim Palestincima, civilima, nevinim žrtvama…

Heroji u ambulantama i svim bolnicama u Gazi rade smjene po 12 sati. Blijedi su od izmorenosti i nadljudskih napora (bez plaće u bolnici Shifa u protekla četiri mjeseca). Ali, oni brinu, pokušavaju biti razumni u haosu beživotnih tijela svih veličina i godišta, udova, onih koji mogu hodati i onih koji su nepokretni, onih koji krvare i onih koji su iskrvarili, onih koji dišu i onih koji su izdahnuli. Ljudi!

Sada, “najmoralnija armija svijeta” tretira te ljude kao životinje.

Moje poštovanje prema ranjenima nema granicu. U njihovoj odlučnosti da pomognu usred velike boli, patnje i šoka, moje poštovanje prema bolničarima nema granicu. Moja bliskost sa Palestincima daje mi snagu, iako često želim vrisnuti, čvrsto zagrliti dijete prekriveno krvlju, zaštiti ga zagrljajem… Ali, ne mogu si to priuštiti. Ne mogu ni oni.

Ponovo blijeda lica. O, ne! Ponovo stižu deseci povrijeđenih. Lokve krvi u ambulanti. Hrpe krpa natopljenih krvlju. Čistači lopatom čiste krvavu odjeću, komade tkiva, kosu ubijenih… Sve to kako bi sve bilo spremno za slijedeće žrtve. I onda sve ispočetka.

Više od 100 osoba smo primili u posljednja 24 sata u bolnici Shifa. Previše i za dobro opremljenu bolnicu. Mi ovdje nemamo struje, vode, lijekova, kreveta, instrumenata… Ali, ti heroji, bolničari se ne žale. Oni odlučno nastavljaju sa svojim radom.

I dok vam pišem ove riječi, sam, na krevetu, moje suze teku, tople, ali beskorisne suze boli i tuge, bijesa i straha. Ovo se ne događa!

Upravo sada, orkestar izraelskog ratnog stroja počinje opet svoju groznu simfoniju.

Upravo sada, rakete izraelske mornarice slijeću na obalu, iznad nas lete avioni F16 i helikopteri Apache. Toliko toga napravljeno i finansirano od strane SAD-a.

Gospodine Obama, imate li vi srce?

Pozivam vas da provede jednu noć sa nama u bolnici. Prerušeni kao čistač možda?

Uvjeren sam, sto posto, da bi to promijenilo historiju. Niko sa srcem i tolikom moći ne bi mogao otići iz bolnice Shifa, a da nije odlučan u namjeri da zaustavi pokolj palestinskog naroda.

Ali, oni bez srca, nemilosrdni, ponovo su isplanirali napad na Gazu. Rijeke krvi nastavit će teći i naredne noći. Čujem da su upalili svoje instrumente smrti. Molim vas, uradite šta možete. Ovo, ovo se ne može nastaviti!

Prof. dr. Mads Gilbert
Klinika urgentne medicine
Univerzitet Bolnice Sjeverne Norveške

/klix.ba

Bh. teniseri su doživjeli velike padove na najnovijim listama.

Najbolji bh. teniser Damir Džumhur pao je za čak 17 pozicija u odnosu na posljednju listu, te se sada nalazi na 122. poziciji ATP liste.

Pad je zabilježio i Aldin Šetkić. Iako je osvojio Futures u Istanbulu Šetkić je na ATP listi trenutno na 273. poziciji, što je pad od šest mjesta. Za četiri pozicije pao je i Mirza Bašić, koji je sada 290. igrač svijeta, a od naših tenisera u Top 400 je još samo Tomislav Brkić, koji je ostao na 354. mjestu.

Vrh ATP liste drži Novak Đoković ispred Rafaela Nadala i Rogera Federera.

Jasmina Tinjić je također doživjela ogroman pad na WTA listi. Naša najbolja teniserka je pala čak za 64 pozicije i sada je 399. igračica svijeta. Dea Herdželaš i Ema Burgić su imale blagi napredak od četiri i sedam pozicija.

Na WTA listi i dalje je neprikosnoven broj jedan Američka teniserka Serena Williams, a iza nje slijede Na Li i Simona Halep

ATP lista:

1. Novak Đoković
2. Rafael Nadal
3. Roger Federer
4. Stan Wawrinka
5. Tomas Berdych
122. Damir Džumhur
273. Aldin Šetkić
290. Mirza Bašić
354. Tomislav Brkić

WTA lista:

1. Serena Williams
2. Na Li
3. Simona Halep
4. Petra Kvitova
5. Agnieszka Radwanska
399. Jasmina Tinjić
590. Dea Herdželaš
664. Ema Burgić
689. Anita Husarić

/sportsport.ba

Očito je da je malo ko u ovoj zemlji sretan i zadovoljan. Nezaposlenost i cijene rastu, narod sve nezadovoljniji. Političari se na to ni ne osvrću i već godinama ne čine ništa kako bi nešto promijenili i kako bi ova zemlja konačno uznapredovala – kazao je u intervjuu za Fenu nezavisni kandidat za člana Predsjedništva BiH iz bošnjačkog naroda dr. Mustafa Cerić.

Navodi da je godinama među narodom i da razumije njegove potrebe.

Nezavisan i slobodan

- Vodi me i želja i potreba da se nešto mijenja i siguran sam da mogu doprinijeti tome, inače ne bih niti pomišljao na kandidaturu – kazao je Cerić odgovarajući na pitanje šta ga je motiviralo da se kandidira za člana Predsjedništva BiH.

Ističe da promjene, naravno, neće biti brze i lake, ali se u njih mora krenuti. Mora se započeti s odlučnim reformama koje će osigurati bolji život za ovu zemlju i sve njene stanovnike.

- Tu ponajviše mislim na mlade, koji sve više napuštaju svoju domovinu. Neophodno je osigurati jednu atmosferu u kojoj će htjeti ostati, a oni koji su već otišli da se požele vratiti. Ne mogu shvatiti niti prihvatiti činjenicu da u ovako lijepoj zemlji, s tolikim prirodnim, kulturnim, historijskim i inim bogatstvima, ljudi ne mogu pronaći sreću, a u tuđini se vrlo brzo snađu – kazao je Cerić.

Dodaje da je godinama gradio veze sa zvaničnicima širom svijeta, između ostalog i sa svjetskom ekonomskom elitom.

- Čak sedam puta aktivno sam učestvovao u radu Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, pa ta iskustva i te veze svakako namjeravam iskoristiti za dobro svih nas. Previše volim ovu zemlju da bih samo nijemo promatrao kako propada, ljudi pate, a mladi odlaze – kazao je Cerić.

Upitan koje su, po njegovom mišljenju, njegove prednosti u odnosu na ostale kandidate za člana Predsjedništva BiH iz bošnjačkog naroda, Cerić odgovara da, premda mnogi to smatraju nedostatkom, „moja prednost je što iza sebe nemam stranke, niti bilo kakve druge političke sile koja bi me „gurala” na poziciju bošnjačkog člana državnog predsjedništva”.

Navodi da je nezavisan i slobodan kandidat.

- Dok iza drugih stoje čitave klike i mašinerije, kako stranačke, tako i medijske, moj ulog i moja snaga je moj moral. Drago mi je da je moju kandidaturu pozdravio i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, koji je, svojevremeno, također kao nezavisni kandidat, pobijedio na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj – kazao je Cerić.

Podrška dobronamjernih ljudi

Na pitanje šta će biti u fokusu njegove predizborne kampanje, odnosno prioriteti u programu rada ukoliko bude izabran, navodi da u fokusu, kako je već naglasio, moraju biti promjene koje će ovu zemlju vratiti na put progresa.

- Bosni i Hercegovini potreban je projekat, sličan kakav je bio Maršalov plan, koji je Njemačku nakon 2. svjetskog rata podigao na noge i pomogao da izraste u svjetsku silu. Da bi jedan takav projekat uspio, svakako je potrebno napraviti i korjenite promjene u legislativi, ukrotiti birokratske i sve druge prepreke koje koče strane investicije u našoj zemlji. U tu svrhu pametnije i djelotvornije koristiti i diplomatsku mrežu, te animirati dijasporu koja je svakako spremna pomoći u oporavku Bosne i Hercegovine – kazao je Cerić.

S tim u vezi, navodi, pozicija Predsjedništva i direktan utjecaj te institucije na diplomatski aparat naše zemlje mora biti u potpunosti funkcionalan za bolju komunikaciju s dijasporom. Moramo, istaknuo je Cerić, kreirati atmosferu povjerenja, a što je još važnije, poštovanja prema investitorima i njihovom kapitalu i omogućiti učešće naših ljudi u projektu obnove ove zemlje. U tom smislu, jedan od prioriteta je i ulazak Bosne i Hercegovine u NATO, što bi umnogome doprinijelo tom planu, budući da bi osiguralo stabilnost tržišta i unaprijedilo političku poziciju društva u regionu.

- Dakle, kampanju kreiram sâm sa svojim saradnicima, a uskoro ću, vjerujem, i u Predsjedništvu BiH biti slobodan djelovati bez ikakvih stranačkih i drugih unutrašnjopolitičkih utjecaja uz pomoć stručnog savjeta najeminetnijih stručnjaka iz zemlje i svijeta. Neophodno je konačno shvatiti da nam na prvom mjestu treba biti ova zemlja, a ne stranački ili bilo koji drugi interesi. Baš zato sam i predložio “de-partizaciju” članova Predsjedništva BiH i stavljanje fokusa na ovu zemlju i njene interese – kazao je Cerić.

Formula uspjeha je, dodaje, da svi pronađu interes da zadovoljno žive u BiH, “pa ću se u tom smislu potruditi da promijenim percepciju politike i obnašanja državne vlasti”.

- Želim dobro za sve u ovoj zemlji i založit ću se i kod Zapada i kod Istoka da ulažu u našu zemlju. Svakako želim i da konačno zažive pravo i pravda. Ponavljam, ne bih ni ulazio u ovaj projekat da ne smatram da je sve to moguće, te pozivam sve da mi se pridruže u ovom projektu za dobro svih – kazao je Cerić.

Upitan na koji način će finansirati predizbornu kampanju, odgovorio je: “Finansiranje predizborne kampanje plod je akcije i samoinicijative dobronamjernih ljudi koji podržavaju ovaj projekat”.

- Radi se, dakle, o čistom entuzijazmu ljudi koji imaju povjerenja u moju viziju i žele biti dio ovoga projekta – kazao je Cerić.

/FENA

Golman Asmir Begović bio je jedan od najboljih bh. reprentativaca na Svjetskom prvenstvu u Brazilu i vjerovatno je jedan od najomiljenijih zmajeva među našim navijačima. O nastupu na Mundijalu, utiscima iz Brazila i privatnom životu govorio je za engleske medije.

Bolji od Nigerije…

“Nastup na SP-u je posebna uspomena koju ću pamtiti tokom cijele karijere i života. Biti tamo je poput ostvarenja sna i doživljavanja osjećaja koji želite da traje cijeli život”, objasnio je Begović, osvrnuvši se i na to kako je između Kanade i rodne zemlje odabrao BiH:

“Uživao sam sve prednosti koje sam imao igrajući za reprezentaciju Kanade, ali sam razmišljao o tome kako bi bilo igrati za BiH. Nikada nisam bio siguran da će me pozvati u reprezentaciju. Zaigrati za BiH bio je dug i veliki proces. Da sam zaigrao za seniorski tim Kanade ne bih više mogao mijenjati reprezentacije, tako da sam nakon poziva za bh. reprezentaciju dugo razmišljao i donio tešku odluku. Bila je to najbolja odluka. Vodio sam se i privatnim i profesionalnim razlozima. BiH je država u kojoj sam se rodio, moja porodica će tamo moći gledati moje utakmice i predstavljati njih bila je velika stvar. Još važnije je bilo što ću sa BiH igrati redovno u kvalifikacijama za evropska i svjetska prvenstva. Odabrao sam srcem, bila je to prava odluka i nikada nisam ni najmanje požalio zbog nje”.

Naš čuvar mreže smatra da u ključnoj utakmici protiv Nigerije nismo bili na pravom nivou.

“Bit ću iskren i mislim da smo bolji tim od Nigerije. No, to nismo pokazali. Nismo igrali punim kapacitetom i Nigerija je iskoristila naše slabosti, te napravila dobar posao i natjerala nas da skupo platimo greške koje smo napravili. Od Argentine smo izgubili autogolom i posebnim golom Messija. Mislim da je to dobra strana našeg nastupa, jer sada možemo reći da smo igrali dobro na najvećoj svjetskoj pozornici protiv jedne od najboljih svjetskih reprezentacija. Trebamo tako i nastaviti”, govori Begović, koji će ostati vjeran Stokeu:

Ostaje u Stokeu

“Nije tajna da kao i svaki igrač želim igrati na najvišem nivou, ali za sada nemam informacije da napuštam Stoke tako da ne mogu o tome govoriti. Sada imamo vrlo dobrog menadžera i vrlo dobrog predsjednika”.

/oslobodjenje.ba

Projekt “Ništa više nije isto: Kultura krize i društvene promjene u BiH” poziva sve zainteresovane građane da se izjasne/izraze u vezi s ovim pitanjima i time učestvuju u stvaranju jedinstvene mape krize grada Bihaća.

Povodom istraživačko-umjetničkog projekta razgovarali smo sa urednikom i koordinatorom Amirom Husakom, rođenim Bišćaninom sa trenutnom adresom u New Yorku gdje predaje na Odsjeku za medije i film.

Prilažemo  i pismo građanima koordinatora projekta:

1) Koje lokacije ili objekti u gradu za vas predstavljaju krizu?
2) Kako na vaš život utiče trenutna kriza?

Mapa s prilozima građana će biti izložena izmedju 31. jula i 4. augusta u Gradskoj galeriji. Pored ove mape većeg formata, izložba sadrži obilje fotografija i različitih predmeta koji dokumentuju ključne momente i lokacije krize u Bihaću, bilo da se radi o ekonomskim, političkim, društvenim, ekološkim ili kulturnim subjektima.

Kreativni prilozi (pjesma, slika, crteži, predmeti manjih dimenzija…) su također, dobrodošli; pored teksta, možete priložiti i fotografije, zvuk, ili video snimke kao vaš odgovor na jedno ili oba gore navedena pitanja. Upute za učestvovanje se nalaze ispod.

Kako možete učestvovati:

1) Putem e-maila na: mapa@nijeisto.com
2) Na licu mjesta: dođite u Gradsku galeriju tokom izložbe izmedju 31. jula i 4. augusta, i sami prikačite vaš prilog na izloženu mapu grada.
*molimo vas da u vašem prilogu obavezno navedete pitanje tj. pitanja na koja odgovarate.

Napomena: “Ništa više nije isto” je neovisan istraživačko-umjetnički projekt i ne zastupa nikakve stranačke, državne, vjerske, političke, ili nevladine ustanove i organizacije. Projekt ne diskriminira niti preferira odziv određenih grupa ili pojedinaca. Svi građani su dobrodošli da učestvuju. Kao takav, projekt Ništa više nije isto nije odgovoran za sadržaje priloga koji mogu biti u suprotnosti sa nečijim političkim, vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima. Istovremeno, kustosi tj. organizatori zadržavaju pravo da odredjene priloge ne uvrste u sadržaj izložbe i popratnih publikacija, ukoliko smatraju da su van okvira projekta
: Kako na vaš život utiče trenutna kriza?

Projekt “Ništa više nije isto: Kultura krize i društvene promjene u BiH” poziva sve zainteresovane građane da se izjasne/izraze u vezi s ovim pitanjima i time učestvuju u stvaranju jedinstvene mape krize grada Bihaća.

/bihacity.ba

Održavanjem I kola takmičenja na rijeci Sanici počela je fly fishing Premijer liga BiH. Na prelijepoj i ribom bogatoj Sanici nastupila su 22 takmičara u borbi za plasman u reprezentaciju BiH.

Naime, prvoplasirana tri ribara koji po završetku lige budu najbolji osiguraće sebi mjesto u državnoj reprezentaciji. Domaćin takmičenja bilo je Sportsko ribolovno društvo Ključ koje se maksimalno potrudilo da obezbijedi što bolju organizaciju. Vrhovni sudija na ovom takmičenju, Sead Alijadžić pred početak takmičenja skrenuo je pažnju ribarima da se striktno drže pravila, te istakao da se trebaju fer i korektno boriti za mjesto u reprezentaciji koja će nastupiti na svjetskom prvenstvu naredne godine, a rijeka Sanica će upravo biti jedna od takmičarskih staza tog prvenstva.

U prvom kolu premijer lige BiH u flyfishing-u najviše znanja i vještine pokazao je Saša Jeremić iz Banja Luke, drugo mjesto pripalo je Aleksandru Đukiću iz Šipova dok je trećeplasirani bio Jovo Dević iz Gradiške.

/rtvusk

Incident u Kozarcu 20.07.2014, gdje je milicioner “RS-a” pomislio da su 90-te godine i pokušao iz auta izvući Bošnjaka koji se nalazio u koloni koja je vozila na ukop bošnjačke žrtve srbočetničkog genocida.

Broj žrtava među Palestincima tokom izraelske ofanzive u Pojasu Gaze dostigao je danas 502, u vrijeme dok obje strane prebrojavaju mrtve poslije najkrvavijeg dana od početka sukoba prije dvije sedmice.

Ašraf al Kidra, zvaničnik Ministarstva zdravlja u Gazi, rekao je da spasioci nedaleko od grada Kan Junisa iskopavaju tijela iz kuće porušene u jutrošnjem izraelskom vazdušnom udaru.

On je rekao da je na ovom mjestu pronađeno 20 tijela i da su dvije osobe izvučene žive tokom noći, prenio je AP.

Do sada je poginulo 20 Izraelaca, uključujući 13 vojnika u jučerašnjim žestokim okršajima.

Savjet bezbjednosti UN pozvao je na momentalan prekid vatre u Pojasu Gaze i izrazio “ozbiljnu zabrinutost” zbog stradanja civila.

/avaz.ba

Senijad Ibričić više neće igrati za nogometnu reprerezentaciju Bosne i Hercegovine. Ovo odluku objavio je u pismu upućenom bh. javnosti koje vam prenosimo u cijelosti.

Ja Senijad Ibričić, pod punom odgovornošću i svjestan svih posljedica, kritika, pohvala i ostalog, izjavljujem kako se i definitivno opraštam od voljene reprezentacije BiH.

Opraštam se, jer želim vise vremena provesti sa svojim najdražima,ali ću i dalje ostati vjerni navijač Zmajeva, što sam zapravo i bio cijelo ovo vrijeme, pogotovo na utakmicama Mundijala u Brazilu, gdje sam možda i neopravdano stavljen u drugi plan.

Razloga za ovakvu odluku je mnogo, a svi koji me znaju i prate moju karijeru, svjesni su koliko mi znači dres reprezentacije BiH.

Međutim, ono što ne želim, a što se bespotrebno potenciralo kroz medije posljednjih nekoliko mjeseci, jeste da mi se spočitava da sam u najboljem timu, jer sam nečiji prijatelj?!

Suvišno je bilo šta komentarisati na tu temu, jer sam ja dres bh. reprezentacije, prije svega, zadužio zahvaljujući igrama na terenu, a ne prijateljstvu sa drugim igračima. Ne bježim od toga da sam prijatelj sa Edinom Džekom, koji je idol moje i vaše djece, idol mnogih u ovoj zemlji, ali i šire i ponosan sam i sretan što sam bio jedan od onih koji su ga primili na najbolji način kada je prvi put obukao dres BiH.

Da, u reprezentaciji sam bio i igrao i prije nego će Džeko zaigrati za nju, ali to se očito zaboravilo.

Ne želim se nikome pravdati, niti imam potrebe za tim, ali više od 10 godina sam uz reprezentaciju i na terenu, kada god sam dobivao priliku za to, ostavljao sam srce. Za sebe, za moju porodicu, za moje Krajišnike, za sve navijače, koji su bili na stadionu, ali i sve one ispred malih ekrana i zato ne mogu dopustiti da se o meni govori kao o nečijem prijatelju, a ne igraču koji voli i BiH i koji je kvalitetom zaradio dres.

Odlazim uzdignuta čela, znajući da sam dao sve od sebe i da sam uvijek pošteno i sa ljubavlju odrađivao zadatke koje su postavili pred mene. Svima mogu pogledati u oči i reći ono što mislim, jer znam šta sam sve prošao, počevši od prvih dana u dresu Podgrmeča, pa sve do danas. Sanjao sam da obučem dres BiH i hvala Bogu, taj san mi se ispunio.

Pobjede, poraze, povrede, kritike, pohvale, sve sam to prošao i rastao sam zajedno sa svojom reprezentacijom. I meni, kao i svima vama san je bio otići na SP. Dugovao sam to sebi, svojoj braći, svojim roditeljima, svojim Ljutim Krajišnicima, koji su izgubili živote bodreći nas na utakmici u Kaunasu.

Nakon što me nije bilo u timu protiv Egipta u Innsbrucku, već tada sam razmišljao da se oprostim, ali zbog svega gore navedenog i mnogih drugih stvari, želio sam biti dio tima, koji je ponosom ispunio srca većine vas u BiH. Bilo je i onih kojima je plasman na SP malo, a takvih će uvijek i biti, ali i oni su mi davali snagu, ne samo meni, već i svima nama.

Brazil je bio moj san i otišao sam tamo, sjedio sam na klupi i navijao i nema veze, opet bih to uradio, jer ja volim svoju zemlju, bez obzira na to ko je selektor i da li on smatra trebam li ja igrati ili ne.

Naravno da mi je žao što nisam dobio ni minute, jer svi ostali su osjetili teren, a ja koji sam tu godinama, sjedio sam i gledao. Zato i zbog još mnogih drugih stvari, želim reći zbogom, jer sam svjestan da reprezentacijom pušu neki novi vjetrovi i da za mene više nema mjesta, a dao sam sve što sam mogao, pa čak i više od toga i ne kajem se. Naprotiv, dao bih još i više da sam imao priliku.

Uprkos svemu, i svaku narednu utakmicu ću i dalje biti dio tima, ali onog navijačkog, jer ti momci zaslužuju našu podršku. Sistem vrijednosti u našem društvu se odavno poremetio i izgubile su se neka moralna načela, ali ono što nikad ne smijemo zaboraviti, to je činjenica da su, sada već moji bivši suigrači, a i ja sa njima, na terenu uvijek ostavljali posljednji atom snage.

Nekad nije išlo, i nekad ni to nije bilo dovoljno, ali niko od nas nije više želio pobjedu.
Svojim prijateljima, suigračima, želim mnogo sreće u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, koje neće biti nimalo lake, a ja ću se pridružiti navijačkom puku.

Na kraju, želio bih da zahvalim najviše svojoj porodici koja je uvijek bila tu uz mene,svim selektorima koji su me vodili i kod kojih sam dobivao priliku, počev od Sliškovića, Muzurovića i Ćire.

Hvala i N/FSBiH, koji je uradio jako mnogo za sve nas, posebice u posljednje vrijeme, a najveću zahvalu dugujem našim navijačima, koji su nas uvijek bodrili punog srca. Ne želim nikoga zaboraviti, jer moje srce je puno ponosa, a oči pune suza dok vam ovo pišem, jer reprezentacija je veliki dio moga života i teška srca sam se odlučio na ovaj korak.

Hvala vam svima!

Volim te BiH!

/klix.ba

Općinski načelnik Zlatko Hujić i glavni imam medžlisa Islamske zajednice u Bosanskom Petrovcu, Mirzet ef. Spahić, sinoć su u restoranu King u Bosanskom Petrovcu, organizovali iftar.

Ovom prilikom oko 70 osoba sa područja općine Bosanski Petrovac je na iftaru uz dovu i ugodne razgovore, podjelilo zajedničku radost ramazana i iftara.

/BISCANI.NET

Udruženje „Život“ iz Bihaća u saradnji sa institucijama Islamske zajednice; Bihaćkim muftijstvom, Islamskim pedagoškim fakultetom i Medžlisom IZ-e Bihać organizira deveti put za redom cjelonoćni program povodom obilježavanja 27. noći mjeseca Ramazana,tj. 23.07.2014 godine.

Planirano je bilo da se program organizuje u dvorištu Islamskog pedagoškog fakulteta. Međutim, zbog nestabilnih vremenskih uvjeta bili smo primorani da program izmjestimo u zatvoreni prostor. S toga će program biti organiziran u dvorani „Luke“ od 22 sata pa sve do sabahskog ezana (03:10). Organizatori su obezbjedili sehur za sve koji se zateknu u tom periodu u dvorani, kao i bogat vjerski program koji uključuje noćne namaze, prigodne vazove i interesantne multimedijalne poruke.

Važna napomena za sve koji teravih namaz obavljaju u džamiji Islamskog pedagoškog fakulteta je da se teravih namaz tu noć neće klanjati u džamiji na IPF-u, već u dvorani “Luke”.

Isto tako, organizatori su obezbjedili sredstva za omladinski iftar koji je planiran za tu noć. Svi mladi postači se mogu prijaviti na prijavne obrasce koji su dostupni putem web stranice www.zivot.ba. Iftar je potpuno besplatan, ali zbog broja učesnika je vrlo značajno da se svi zainteresirani i prijave.

/BISCANI.NET

Kolumbijska senzacija i najbolji strijelac Svjetskog prvenstva, James Rodriguez, novi je fudbaler Reala iz Madrida.

Ono o čemu se pričalo gotovo mjesec dana danas je i zvanično dobilo svoju potvrdu. Real Madrid će u Jamesu dobiti ogromno pojačanje pred iskušenja koja slijede u Španiji i Evropi. James će preuzeti popularnu “desetku”, što samo po sebi govori koliko će ovaj fudbaler biti od važnosti za kraljevski klub u budućnosti.

On je danas prošao liječnički pregled i uskoro se očekuje njegov zvanični potpis ugovora koji bi trebao biti težak preko 75 miliona eura i trajati do 2020. godine.

/sportsport.ba

Najbolji svjetski fudbaler, Cristiano Ronaldo, neće igrati utakmicu UEFA-inog Superkupa, javljaju španski mediji.

Prema pisanju španskih medija u Realu su odlučili da ne forsiraju Ronaldov povratak na teren nakon što je u finišu prošle sezone imao mnogo problema s povredama.

Tako će Ronaldo propustiti duel sa Sevillom, a svoj prvi nastup u sezoni najvjerovatnije će imati 20. avgusta kada će Real u okviru španskog Superkupa snage odmjeriti s Atleticom.

/sportsport.ba

Senijad Ibričić odlučio se definitivno oprostiti od reprezentacije Bosne i Hercegovine. Svojim pismom poručio je javnosti razloge odlaska, a mi ćemo se u narednim redovima oprostiti od fudbalera koji je za BiH upisao preko četrdeset nastupa.

Senijad je rođen u Kotor Varošu, 26. septembra 1985. godine i od najdražeg dresa se oprašta kao 28-godišnjak. Karijeru je započeo u Podgrmeču, za čiji je seniorski tim debitovao 2003. godine a potom vrlo brzo preselio u Hrvatsku i to u redove Zagreba. Tamo je Ibričić odigrao više od stotinu utakmica i “posvađao” Dinamo i Hajduk, koji su ga željeli dovesti nakon četiri godine provedene u Kranjčevićevoj.

U borbi za Ibričića pobijedio je Hajduk, tim u kojem je Senijad doživio vrhunac svoje karijere i izgradio ime. Na Poljudu je Ibričić postao i ostao ikona Torcide, koja ni dan danas ne zaboravlja način na koji je naš bivši reprezentativac godinama dizao Poljud na noge. U Hajduku je odigrao 76 utakmica u periodu od 2008. do 2011. godine i postigao 35 golova za splitski tim. Ibričić je dobitnik prestižne nagrade Torcide koja se ne uručuje svakome. “Hajdučko Srce” je 2010. godine završilo u Senijadovim rukama, i tako na neki način obavezalo našeg fudbalera na povratak u Hajduk. A Ibričić ga je i najavio, i jednoga dana će ponovo zaigrati na Poljudu u bijelom dresu.

Odlazak iz Hajduka je za Ibričića bio težak. Lokomotiv iz Moskve doveo ga je 2011. godine za sedam miliona eura, ali se Senijad u Moskvi nije naigrao. Završio je na posudbi u Gaziantepsporu, zatim i u Kasimpaši da bi nakon dvije godine potpisao za Erciyesspor. Ibričićeva karijera krenula je silaznom putanjom, što se odrazilo i na reprezentativne partije.

Senijad Ibričić je za Bosnu i Hercegovinu odigrao 42 utakmice i postigao četiri pogotka. Debitovao 2. februara 2005. godine u prijateljskoj utakmici protiv Irana, kada je našu reprezentaciju sa klupe predvodio Blaž Slišković. Svoj prvi pogodak postigao je 2009. godine protiv Bugarske, kada smo poraženi sa 2:1. To je ujedno bila i debitantska utakmica Miroslava Ćire Blaževića na klupi reprezentacije, a Ćiro je ujedno bio trener pod čijom je palicom Ibričić pružao najbolje i najstandardnije partije u reprezentaciji.

Ibričić je godinama bio standardan u reprezentaciji ali odlazak u Lokomotiv okrenuo je njegovu karijeru u drugom smijeru. Počeo je pružati slabije partije, a potom je ispao iz ozbiljnijih kombinacija u svom klubu kao i u reprezentaciji. Pod vodstvom Safeta Sušića, Senijad Ibričić je nastavio dobijati pozive ali je šansu za igru dobijao “na kapaljku”. U prilog tome ide i činjenica da je popularni Ibro jedini od 23 fudbalera BiH koji nije dobio ni minutu na Svjetskom prvenstvu, što ga je razočaralo i ponukalo na ovu odluku. I baš nakon brazilske avanture, Senijad je odlučio reći “zbogom” reprezentaciji.

Bilo kako bilo, Senijad Ibričić je fudbaler kojem je reprezentacija uvijek bila na prvom mjestu i zbog toga zaslužuje svaku pohvalu.

/sportsport.ba

Turske vlasti su u utorak uhapsile 55 policijskih zvaničnika zbog navodne korupcije i zloupotrebe radnog mjesta. Akcija je provedena u 22 grada diljem Turske.

Optuženi se terete za špijunažu, ilegalna prisluškivanja, ugrožavanje privatnosti, krivotvorenje dokaza i službenih dokumenata, kršenje tajnosti istrage itd.

Riječ je o, kako prenosi CNN Turk, kontraudaru turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana na pripadnike džemata Hizmet pod kontrolom Fethullaha Gulena, turskog učenjaka koji živi u Sjedinjenim Američkim Državama, i to nekoliko sedmica prije izbora u ovoj državi.

U saopćenju tužilaštva navedeno je da nisu pronađeni dokazi o formiranju grupe koja je ranije istraživana pod kodnim imenom. Pronađeni su dokazi o udruživanju cilju formiranja grupe koja je nelegalno pratila i snimala razgovore turskog premijera i ministara sa stranim zvaničnicima.

“U okviru istrage grupe Selam-tevhid izdat je nalog za lišavanje slobode 76 policijskih službenika. Do sada je u stanice policije dovedeno njih 52”, navodi se u saopćenju, prenijela je Anadolija.

Četrdeset visokih zvaničnika, kao i nekoliko njih koji su u penziji, uhapšeno je u Istanbulu, uključujući i bivšeg šefa antiterorističke jedinice istanbulske policije, Omera Kosea. Uhapšen je i bivši šef odjela za borbu protiv terorizma policije u Istanbulu.

Petnaestak drugih uhapšeni su na različitim lokacijama, u okviru velike akcije protiv pokreta Fetullaha Gulena, bivšeg saveznika premijera Recepa Tayyipa Erdogana.

Turske vlasti smatraju odgovornim Gulena za, navodno, manipuiranje istagom o velikom korupcijskom skandalu u kojem su sudjelovali premijer i njegovi saradnici. Istragom su, prema Erdoganovoj verziji, učestvovali policijski zvaničnici koji su povezani sa široko rasprostranjenim pokretom Hizmet.

U velikoj akciji koju je istanbulska policija provela rano jutros, izvršen je pretres na 200 adresa. Lokalne televizije prenijele su snimke hapšenja i izvođenja uhapšenih policijskih zvaničnika iz kuća s lisicama na rukama.

/klix.ba