Kada ljudi promatraju stvari i svijet oko sebe, oni ih, na neki svoj i sebi svojstven način, zapravo, tumače. Taj tumačenjski odnos prema pojavnom svijetu i njegovim manifestacijama pohranjen je u ljudima od njihovih najranijih zemaljskih dana i traje sve do sutona njihovoga ovozemaljskoga životnog putovanja. Možemo, dakle, kazati, da je tumačenje bitna odrednica ljudskoga bića na Zemlji…. Kur'an je najtumačenija knjiga u svijetu, ali je istovremeno (i na neki način paradoksalno) i najneprotumačenija knjiga. Kao što se kosmos ne može do kraja protumačiti, tako se i Kur'an kao kosmos u riječi također ne može do kraja protumačiti. Naime, u prirodi je svih svetih knjiga da su one strukturalno višeznačene i, samim tim, multiinterpretativne što i jeste njihova prednost i posebnost budući da im to, između ostalog, osigurava pravo na univerzalnost, ali za one koji nemaju predrazumijevanje (Heidegger) i razlog nesporazuma i pogrešnog shvatanja. Kur'an je, poslije Biblije, i najprevođenija knjiga u svijetu. Ali ako komentare Kur'ana shvatimo i u smislu njegova prijevoda, onda bismo za Kur'an mogli reći da je i najprevođenija knjiga svijeta. Poenta koja nam se nudi glasi: važnost tumačenja Kur'ana nikada ne prestaje. Višetomni i mnogobrojni srednjovjekovni komentari Kur'ana pokazuju i dokazuju da su tadašnji muslimani i njihovi učenjaci ispoljili i oslobodili snažnu tumačenjsku energiju pokazujući time moć i mogućnost tumačenjasebi i drugima, a pokoljenjima muslimana iza sebe ostavili su paradigmu dostojnu svakog poštovanja i željenog dosezanja. Svaka generacija ljudi u Kur'anu pronalazi odgovore za ”potrebe [svog] vremena” (M. Abduhu). Pred ljudima je uvijek jedan te isti (vječni) Kur’an i on im stalno pritiče i iznova ih oslovljava svojim neiscrpnim značenjima. Determiniranost vremenom u ljudskom shvatanju i tumačenju Kur'ana ne znači i determiniranost Kur'ana sâmoga. Nijedno vrijeme ne iscrpljuje sva moguća značenja Kur'ana, kao što ih ne iscrpljuje nijedna pravna ili teološka škola unutar islamskog učenja. Različita vremena ponudit će i različita, ali ne i međusobno suprotstavljena, tumačenja Časne Knjige. Uvijek je potrebno imati na umu da je Kur’an vječan (”nestvoreni Božiji govor”) jer je njegovo porijeklo Božansko, a njegovi komentari to nisu jer su, ipak, ljudsko djelo. Zato se nijedno tumačenje ne može poistovijetiti sa sâmim Kur'anom pa otuda i potreba da se on kontinuirano tumači u svakom pa tako i u ovome našem vremenu. No, mnogo je načina na koje Kur'an oslovljava svoje recipijente. Tefsir ili njegovo tumačenje samo je jedan od tih načina u kojem zapanjenom i začuđenome ljudskom umu ne ostaje ništa drugo nego da (u)čini svojuintelektualnu sedždu pred objavljivanjem Moćnoga i Silnoga. Tu zapanjenost pred čudom Kur'ana svjedoči Objava, priznali su to i bića zvana džini (El-Džinn, 1). Drugi načini recepcije Kur'ana uključuju njegovo: učenje, pamćenje, slušanje, gledanje i, ono najvažanije, prakticiranje. I opet, gle čuda – s jedne strane svi ovi recepcijski planovi izazivaju krajnju čudesnost i nude osjećaje istinske zadivljenosti, duhovnog zadovoljstva, smiraja i smislenosti (za čim je današnji čovjek u alarmantnoj potrazi i potrebi) te s druge strane svim muslimanima bez obzira na njihove formalne ovozemne statuse omogućuju sudjelovanje ili učestvovanje u nabrojanim planovima posredstvom kojih se privlači svjetlost Kur'ana i izdašno izlijeva njegov bereket ili ruhanijjet (F. Vedždi). Stoga onaj ko ne gaji respekt ili poštovanje prema Kur'ana, lišen je mnogog bereketa u svom životu! U tom smislu knjiga mr. Rifeta Šahinovića pod naslovom U hladovima Kur'ana afirmira mnoge kur'anske aspekte i aspekte njegovoga tumačenja na koje smo prethodno aludirali, a neke od njih i uspješno demonstrira te eksplicira na svoj način. Kao takva prilog je našoj savremenoj bosanskoj tefsirskoj literaturi. Zato je toplo preporučujem za čitanje svima onima koji poštuju Riječ Božiju i riječ o Riječi Božijoj!
Recenzent
Dr. Almir Fatić, docent na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu
Sarajevo, 30 rebiul-evel 1435. / 31. januar 2014.
/cazin.net