Pojam javne nabavke odnosi se na državno kupovanje robe,usluga i radova na javnim konkursima koji su obavezni. Međutim, ima i iznimaka gdje u nekim situacijama država smije izravno i izvan javnog konkursa dodijeliti ugovor.
Temeljni razlozi za donošenje novih kriterija i propisa za javne nabavke EU leže i u činjenici da čak 18 posto BDP-a Unije otpada na javnu nabavku.Tako su već na prvoj plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u ovoj godini usvojena nova pravila o javnoj nabavki i dodjeljivanju koncesija .Prema toj odluci države članice EU će u odabiru ponuđača na konkursima javne nabavke, pored njezine cijene, morati uzeti u obzir i opštu kvalitetu ponude.Ta opšta kvaliteta ponude može se odnositi na pitanja iskustva izvođača , zaštitu okoliša, različite društvene učinke poslijeprodajnih usluga, tehničku pomoć i drugo. Nova pravila će kao jedan od elemenata uključivati i novinu čiji je krajnji cilj poticanje šireg ekonomskog razvoja. To također znači da će skladno s novim pravilima biti omogućeno i proizvođačima i izvođačima da stvaraju vlastita rješenja tokom postupka javne nabavke , a ne kao do sada da se drže već zadatih načela.
U saopštenju Europskog parlamenta, vezano za donošenje ovakve odluke, stoji da nova pravila trebaju osigurati bolju kvalitetu i vrijednost za novac poreznih obveznika , olakšati postupak za male i srednje kompanije te postrožiti odredbe za proizvođače. Novi zakonodavni paket uključuje tri direktive i jedan propis od kojih se dvije odnose na javnu nabavku a treći na koncesije. Propis o kojem se još pregovara jeste onaj koji se odnosi na ponuđače izvan EU.
Novost je i u tome što se uvodi i jedinstveni europski dokument za nabavku. Tako će svaka država članica EU morati dijeliti informacije o kvalifikovanim ponuđačima , a pri slanju dokumenata na konkurs dokaz za dostavljene podatke će morati priložiti samo pobjednik istog.
Europski parlament je dao i nove direktive kada su u pitanju koncesije. Prema njima države članice EU i dalje zadržavaju pravo da slobodno odluče o načinu provođenja javnih radova i usluga. To znači da država samo može odlučiti da li želi privatizirati resurse ili javnu uslugu ili je zadržati u javnom vlasništvu.Iz djelokruga donesenih pravila isključuje se voda kao javno dobro od posebnog značenja.
Sve države članice EU dobile su rok od 24 mjeseca za unošenje novih odredbi u svoja zakonodavstva i primjenu istih.