Jesam, neka sam, dok sam, radiću kako hoću
ŠUMATAC – Nadnaslov i naslov u ovom prilogu su blagi u odnosu na stanje koje smo sagledali u Osnovnoj školi „Fadil Bilal“ u Šumatcu u kojoj je samovolja njene direktorice Azire Đogić, prevršila svaku mjeru. Sanje u oblasti školstva na prostorima USK-a već odavno je problematično sa tendencijom stalnog pogoršanja. Ovakvo stanje zapravo je rezultat politike koja u školama postavlja direktore po stranačkoj pripadnosti a ne po stručnim kvalifikacijama. U Osnovnoj školi „Fadil Bilal“ u Šumatcu bilježimo nekoliko problema koji oslikavaju stanje u oblasti obrazovanja generalno, i koji ozbiljno upozoravaju na svu pogubnost politike koju forsiraju vlasti u ovoj oblasti.
Naime, obaviješteni smo da je na poziv roditelja, učenika koji pohađaju nastavu u Osnovnoj školi „Fadil Bilal“ u Šumatcu kod Velike Kladuše, intervenirala policija koja je obavila razgovor sa direktoricom Azirom Đogić, ali i sa nekoliko roditelja. Na osnovu iskaza roditelja Senade Šabić, direktorica škole derala se na njeno djete E. Š. (8) i prijetila, što je ostavilo posljedice da dijete ima strah od odlaska u školu te da već tri mjeseca posjećuje psihologa u Domu zdravlja Velika Kladuša. Kako nam je kazala Senada, slijedećeg jutra je posjetila direktoricu Đogić, koja ju je gurnula iz kancelarije u pokušaju da sazna razlog prijetnje njenom djetetu. -Pokušala sam ući, ali nije mi dala, odgurnula me i prijetila da će mi dijete izbaciti iz škole. Pozvala sam policiju, kazala nam je Senada, ogorčena dešavanjima u ovoj školi. Ona pokazuje dokumenta da se na vrijeme obratila i Ministarstvu, najprije telefonskim pozivom, a potom i pismom.
Posjetili smo Senadu Šabić i njenu kćerku koja pohađa drugi razred. Evo njene priče: -Dana 30. oktobra 2012. godine moje dijete je imalo problem u učionici sa muškim djetetom direktorice Azire Đogić u razredu nastavnika Renata Đogića, supruga od direktorice. Djeca su međusobno trčala po razredu da bi u jednom trenutku učenik Đogić nasrnuo na moju kćerku. Nastavnik Renato nije pozvao mene nakon što je direktorica izgalamila na moje dijete koje se potom dalo u plač. Svratila sam sutradan kod direktorice koja je na mene izgalamila, gurala me da idemo kod pedagogice. Pozvala sam policiju koja je i došla u ovu školu. Zbog telefonski upućenih prijetnji išla sam uznemiravanje prijaviti i u Policijsku stanicu u Velikoj Kladuši. Razgovarala sam i sa komandirom policije. Direktorica Đogić je spremna na sve, govori mi kako su zajedno jači. Govorila mi je da sam mutava, da sam nepismena i da dijete vodim babama. Moje dijete je zapostavljeno iako ima sve petice. Dijete traži da ne idem iz škole bez nje, boji se njenog ulaska u razred. Dijete se preplaši jer direktorica često ulazi u taj razred kojeg vodi njen suprug. To namjerno čini da se dijete plaši i da „zablokira“ i ne govori ništa. Policija je išla razgovarati sa roditeljima, kao npr. sa Bajramom Dizdarević. Moje dijete direktorica tjera vani povišenim tonom i prijetećim prstom govoreći pri tom da je ona Bog i batina u školi. Zapamtit ćeš ti mene, viče! Povišenim tonom pita moje dijete zašto je udarila njenog sina te govori kako će djetetu iskopati oko sa svojim noktima. Izbacit ću E. iz škole! Senada nam je kazala kako i dijete Fate i Memije Ahmetašević također ima problema u školi.
Direktorica koja vedri i oblači
U namjeri da provjerimo ovu priču u školi, kod druge strane, nas dvoje novinara smo 29. novembra svratili do direktorice Azire Đogić, u najboljoj namjeri da čujemo i njenu priču. Na žalost učenika i uposlenih u ovoj školi, što imaju takvu direktoricu, ne samo da nismo čuli drugu stranu priče već smo grubo i neljubazno primljeni tako da za priču i nije bilo uvjeta. Napustili smo školu jer direktorica nije željela razgovarati. Naravno, pokušali smo razgovarati sa pedagogicom Ervinom Đogić, ali ona tog dana nije imala vremena za nas i uistinu je već bila krenula sa posla. Sedam dana kasnije, dakle 6. decembra smo zvali pedagogicu telefonom kako bi ugovorili sastanak ali je nismo dobili. Ipak smo tog dana svratili u školu ali pedagogicu nismo pronašli. Naša upornost se isplatila u četvrtak, 13. decembra, ali sa obavljenim poslom nismo mogli biti zadovoljni osim sa činjenicom da smo to pokušali. Pedagogica Đogić također nije željela razgovarati dok ne dobije rješenje o nalazu inspektorice Jasminke Bujanović. Samo kratko je kazala kako je dijete Senade Šabić i ranije išlo kod psihologa te je pojasnila i razloge otkazivanja prijevoza ovom djetetu. Naime, direktorica Đogić je dijete Senade Šabić skinula sa spiska učenika putnika. Senada se žalila Općini Vel. Kladuša koja plaća prijevoz djeci i to smo provjerili. Općina će vratiti dijete na spisak putnika a razlozi koje je navela pedagogica uopće ne stoje jer smo i to provjerili. Pedagogica Ervina je kazala kako autobusna stanica na kojoj ovo dijete čeka autobus nije registrirana. Međutim, drugih devetero školske djece sa ove autobusne stanice redovno putuju.
Redakcija ReprezenT-a definitivno u svojih šest i pol godina postojanja nije jedan prilog duže pripremala od ovoga pa su sa našim pristupom mnogi bili razočarani čekajući da se prilog objavi. Neopravdano jer smo u Ministarstvu obrazovanja zatražili informaciju o ovom slučaju. Kada smo pojasnili o čemu se radi, i da su djeca u pitanju, ljubazno smo zamoljeni da sa prilogom sačekamo dok oni ne odrade ono što je u njihovoj nadležnosti. Treba istaći da su uistinu postupili po obećanju i prosvjetna inspektorica Jasminka Bujanović je dva dana uzastopno boravila u ovoj školi. Međutim, njen boravak i nalaz koji bi trebao biti dostupan zainteresiranima su više negi sumnjivi. Drugi dan je po inspektoricu išao pomoćni radnik u ovoj školi Nazif Šabić sa svojim privatnim autom. Inspektorica je za vrijeme boravka u školi razgovarala oko pet sati sa Hasanom Brkićem i direktoricom Azirom Đogić. Nije razgovarala sa još nekim nastavnicima koji su se također žalili Ministarstvu a tek naknadno je, na poziv Senade i njenog muža, razgovara sa njima, bez prisustva direktorice iako je to Senada tražila. Sa djetetom inspektorica nije razgovarala. Školski odbor je Senadi poslao pismo u kojem stoji da nema elemenata odgovornosti direktorice i da je za njih predmet završen. Sumnju u radnje inspektorice Bujanović izražava i Redakcija ReprezenT-a koja je 11. decembra telefaxom, na osnovu Zakona o pristupu informacijama, zatražila rješenje koje je gotovo, kako nam je kazala sama inspektorica. Međutim i nakon još dvije telefonske intervenicje, odustali smo od traženja njenog rješenja koj evo do 7. januara još nije stiglo.
Neću pisati anonimno – dosta mi je svega
Da, nažalost, ovo je naša svakodnevica. Ja radim u Osnovnoj školi „Fadil Bilal“ Šumatac. Zovem se Hasan Brkić (neću pisati anonimno-dosta mi je svega). U mojoj školi je prisutna ista ovakva sapunica. Podobni se cijene i mogu raditi šta hoće, ići na časove kad hoće, odlaziti kad hoće, a nepodobni će se i kamerom snimati te će se njihove greške prikazivati na video zidu prilikom sjednica Nastavničkog vijeća. Ja sam, uz kolegicu Vahidu Šendro, primjer diskriminirajućeg odnosa menadžmenta škole prema svemu što radim u školi kao npr. ne znam pisati pripreme, ne znam biti razrednik, ne znam voditi sekciju, ne smijem ništa reći na sjednici Nastavničkog vijeća, pušem se kao balon, ne radim po riješenju itd. Neću nabrajati kome sam sve pisao jer nadam se da će neko shvatiti da nisu učenici u školi radi nastavnika nego nastavnici radi učenika i da će posjetiti moju školu i uvjeriti se u ovo što pišem. Bio sam i ja član Školskog odbora ispred osnivača (kažu preko veze), ali nisam izabran na to mjesto oktroiranim radnim sastankom povodom bajramske priredbe nego konkursom. Privremeni Školski odbor je u školi djelovao dva puta po dva mjeseca, a onda su isti ti nametnuti i u stalni sastav Školskog odbora. U mojoj školi, predsjednik Školskog odbora ima više funkcija: predsjednik Sindikalne podružnice, predsjednik Odjeljenjskog vijeća i pomoćnik direktora za pisanje javnih opomena radnicima škole. Svakog dana odlazim na posao s molbom Allahu dž.š. da me zaštiti od svih zala i molbom da se vratim kući u zagrljaj dviju prelijepih djevojčica onakav kakav sam i otišao, jer djevojčice ne znaju šta je mobing, diskriminacija, omalovažavanje i šikaniranje. Sve što se radi nije vječno i ničija nije do zore sijala-treba raditi još trideset godina najmanje, a politike se mijenjaju.
Hasan Brkić nije želio razgovarati o problemima koje navodno i on ima sa direktoricom Đogić. To naravno moramo poštovati, a gornji dio njegove priče preuzeli smo kao objavljeni komentar na stanje i probleme u Osnovnoj školi „1. mart“ – Vrnograč o kojem smo ranije pisali. Hasan nam je u međuvremenu kazao da je išao kod inspektorice Bujanović te da je i on na osnovu Zakona o pristupu informacijama podnio zahtjev za dostavu Rješenja inspektorice ali isto niti on do 7. januara nije dobio. Još nam se nekoliko prosvjetnih radnika požalilo na slične probleme ali zbog straha na odmazdu direktorice nisu željeli da objavljujemo detalje razgovora. Strašno je da su prosvjetni radnici-intelektualci do te mjere preplašeni da se ne usude javno progovoriti o problemima koje imaju na svom radnom mjestu, pogotovo kada imaju bezrezervnu podršku roditelja i svekolike javnosti. Stoga se postavlja pitanje da li uopće u školama treba istraživati ovakve i slične nepravilnosti i probleme. Zbog kukavičluka prosvjetnih radnika u Osnovnoj školi „Fadil Bilal“ ovaj prilog sasvim sigurno ne bi bio objavljen da nisu u pitanju djeca koju treba zaštititi ne osvrćući se na eventualne posljedice. Činjenica jeste da vlast postavlja direktore, da vlast imenuje inspektore i da unaprijed znamo kakav će biti nalaz inspektorice Bujanović, ali zašto ne pokušati nešto promijeniti. Zar uistinu nema načina da se samovolji jedne direktorice kaže dosta. Njene radne kolege, nastavnici, prigovaraju direktorici i na izazovnom i neprikladnom odijevanju sa kojim u razredima imaju problema jer djeca starijih uzrasta često puta na času komentarišu ono što su vidjela na hodniku.
Ja sam Bog i batina u ovoj školi
Jedina se usudila nešto kazati nastavnica Vahida Šendro, iz očaja kako je kazala. –Dva-tri puta sam se pismeno obraćala i više puta usmeno na razne adrese. Bila sam strpljiva, mislim, doći će. Pisala sam sindikatu, OSCE, Ombudsmenima i inspektorima. Inspektorica Jasminka je tražila da ja dođem u Bihać, i otićići ću. Prvi dan kada je došla kazala je kako tada nema vremena za mene već će me saslušati sutradan kada dođe. Međutim, dolazila je ali za mene nije pitala. Molila sam da se moj problem riješi, ja ne želim dokazivati mobing. Sve što se dešava u školi dešava se iz interesa i nerada na poslu. Neki ništa ne rade na poslu ali zato podržavaju direktoricu. Pedagogica je u kliještima, uz prisustvo direktorice je grozna. Meni direktorica prijeti kako će mi na sat doći sa kamerom. Plakala sam! Pod pritiskom sam potpisala raskid ugovora kojeg inače rješava Ministarstvo. Dana 06. 11. izrečena mi je javna opomena zbog toga što sam pokušala spriječiti fotografiranje učenika za vrijeme nastave, zaista zbog bizarnog razloga. Za taj postupak dobila sam javnu opomenu da bi Pkolski odbor nedavno, samo na osnovu izjave jedne sstrane, potvrdio kako je meni javna opomena legalno izrečena. Kako je to moguće neka se pita javnost. Nema komunikacije sa direktoricom i onima koji su uz nju, pa je zato alarmantno stanje. Meni je zabranjen ulazak u kabinet. Ja jednostavno ne smijem u kabinet, kazala je Vahida Šendro.
Nad nastavnicom Šendro, samohranom majkom, vrši se mobing, izrečena joj je javna opomena, direktorica je šikanira, govori joj najružnije riječi. Dijete je ispisala iz škole u Šumatcu i sada ide u Veliku Kladušu. Izrečena javna opomena nastavnici Vahidi Šendro stajala je petnaestak dana na oglasnoj tabli ali nakon njenog poništenja ona do danas nije ispoštovana jer po njoj se direktorica mora javno ispričati. Učenica Sanela Nadarević, istjerana je iz Šumatca i sada u školu ide u Veliku Kladušu. Ministarstvu obrazovanja o problemima u školi pisali su još Mahmut Šabić i Jadranka Ružnić, kazala nam je Šendro. Inspektorica Jasminka Bujanović u kancelariji direktorice razgovarala samo sa Hasanom Brkićem mada su je dočekali i ostali nastavnici koji su pisali Ministarstvu ali je ona njih vratila nazad i kazala da za njih nema vremena. Ispitivanju odnosno razgovoru sa Brkićem prisustvovala i direktorica Azira Đogić.
-Jesam, neka sam, dok sam, radiću kako hoću! Ja sam Bog i batina u ovoj školi. Ja se ovdje pitam! Ovo su izjave direktorice Đogić koje plasira među zaposlenima.
ANTRFILE: U nalazu i mišljenju psihologa stoji dijagnoza „stresna reakcija“. U opisu između ostalog piše: neophodan tretnam psihoterapijom da bi se reducirali simptomi straha i stresne reakcije. Smetnje i dalje perzistiraju, počela odbijati odlaske u školu, boji se ljudi u školi, osjeća se nesigurno. I dalje psihoterapijski tretman.
Redakcija ReprezenT-a će u oba svoja medija objaviti nalaz odnosno rješenje inspektorice Jasminke Bujanović ako ga dobije na osnovu pismeno zatraženog upita, a zakonski rok za odgovor je već davno istakao. Zapazili smo više puta navraćajući u ovu školu kako u njoj nema dežurnog učenika niti druge osobe pa se u njene prostorije ulazi nekontrolisano. Na ovu opasku pedagogica Đogić je kazala kako se oni ničeg ne plaše te im stoga ne treba dežurstvo. Ovu činjenicu navodimo neka se zna.
Esad ŠABANAGIĆ / reprezent.ba