Afera Agrokomerc započela je 15. augusta 1987. godine kada je jedan od dopisnika beogradske Borbe, kruševčanin Zvonko Azdejković plasirao u javnost svoja saznanja o nezakonitim poslovanjima SOUR – a Agrokomerc.
Vijest koja je uzdrmala ne samo cijelu Cazinsku krajinu nego i čitavu Jugoslaviju, kao kuga se počela širiti u svim bitnijim državnim medijima. Među tim medijima bilo je sarajevsko Oslobođenje koje je iz dana u dan objavljivalo članke o aferi.
Međutim, sama afera koja je trajala sve do 1989. godine poprimila je jedan sasvim drugi slijed i okolnosti koje su dovele do nje i koje su proizašle iz ove afere, ukazuju na to da je iza ovog događaja stajala jedna mnogo veća i složenija političko – ekonomska priča. Najglasniji medij koji je izvještavao o ovom događaju pored Oslobođenja bila je beogradska Borba. Međutim, ono što pri tom upada u oči je u stvari pokušaj ovih medija da od jedne obične afere naprave aferu koja je poprimila mitske razmjere i koja je trajala skoro tri godine. Autori članaka u ovim novinama su pokušavali da uz pomoć tako reći bombastičnih naslova privuku javnost koja je po njima trebala da ovu aferu uzdigne na još jedan viši nivo.
Tako beogradski list Borba nakon objavljivanja prvog članka o aferi, počinje i sa izdavanjem posebnoga novinskog izdanja koje je dolazilo kao popratni sadržaj u standardne novine. U početku afere, dakle od augusta 1987. godine, u člancima su prisutne određene suprotnosti i različiti stavovi koji su zauzimani po ovom pitanju. Međutim, kako je vrijeme odmicalo i kako se sudski proces sve više odugovlačio tako je i u novinama uočljivio opadanje tenzija oko ovog slučaja, pa će kao takav proces postati i predmet ismijavanja preko određenih karikatura
Uspostava Agrokomerca i razvoj Cazinske krajine
Kada se govori o Cazinskoj krajini, onda moramo znati da je ovo područje nakon 1950. godine i Cazinske bune stavljeno na sam rub društvenih i političkih zbivanja u bivšoj Jugoslaviji. Tadašnja vlast odlučila je da kazni cijelo to područje koje je imalo najmanji novčani dohodak po glavi u cijeloj državi. Novac koji je ulagan u razvoj poslijeratne Jugoslavije doslovno rečeno na kapaljke je stizao na ta područja, a opština Velika Kladuša kao jedan od centara bune iz 1950. bila je na samome dnu ljestvice po razvitku. Ondašnje stanovništvo je živjelo na rubu siromaštva i bavilo se pretežno agrarnim djelatnostima koje im nisu dozvoljavale neki značajniji privredni uspon.
Međutim, početkom šezdesetih godina XX stoljeća situacija na području ne samo Velike Kladuše nego i cijele Cazinske krajine počela se znatno mijenjati. To je vrijeme kada Cazinska krajina doživljava nagli privredni procvat, odnosno vrijeme kada je uspostavljen budući jugoslovenski i evropski gigant Agrokomerc, koji je u početku svoga rada predstavljao zemljoradničku zadrugu. Firma Agrokomerc je u samome početku svoga rada počela sa otvaranjem velikog broja farmi na kojima su uzgajani pilići, ali sa vremenom proizvodnja Agrokomerca je rasla iz dana u dan.
Repertoar ovog krajiškoga giganta proširivao se i na druge agrarne djelatnosti počelo se i sa uzgojem purana, prženjem kafe, pravljenjem različitih vrsta salata i mnogih drugih prehrambenih proizvoda. Sa vremenom Agrokomerc je zaposlio gotovo 13. 000 radnika što je značilo da je od ovog preduzeća bilo hranjeno gotovo između 50. 000 – 60. 000 Krajišnika. Početko 1970 – ih i u prvoj polovini 1980 – ih Agrokomerc je počeo naglo da se razvija, a sve zasluge su pripadale jednom čovjeku – Fikretu Abdiću. Ovakav način privređivanja počeo je naglo da mijenja izgled Velike Kladuše koja počinje da se razvija u grad dostojan jednoga čovjeka. Tako dolazi do otvaranja brojnih namjenskih labaratorija koje su u isto vrijeme bile u funkciji dva sektora, za potrebe Agrokomerca i brojnih studenata koji su dolazili na uviđanje najmodernijih instrumenata.
Zahvaljujući Agrokomercu Velika Kladuša ostvaruje napredak i u svim drugim oblastima, prvenstveno u zdravstvu. Sam Agrokomerc počeo je i sa stipendiranjem brojnih domaćih studenata koji su nakon završenog studija dolazili na rad u ovu firmu. Ovakav privredni zamah svakako je uticao na to da je gotovo cijela Cazinska krajina stala iza ove firme i njenog vođe Fikreta Abdića, koji će nešto kasnije pokazati i svoju pravu snagu. Međutim, otvaranje brojnih Agrokomercovih postrojenja po Bihaću, Cazinu i Velikoj Kladuši te drugim okolnim selima iziskivalo je i velike financijske troškove.
Agrokomerc je bio primoran da nastavi svoju tradiciju uspješnog privređivača prije svega otvaranjem drugih postrojenja, ali sve to iziskivalo je i velika financijska sredstva. Obzirom da je većina poljoprivredne proizvodnje na ovom području bila u individualnom sektoru velika pažnja se posvetila kooperaciji sa privatnim gazdinstvima. Za napredak Bihaćke krajine, jednog od najzostalijih područja čitave Jugoslavije, kooperacija je bila važan segment. Emancipacija stanovništva se isto tako koliko i ekonomski prosperitet odvijala uključivanjem velikog broja krajiških porodica u društvene tokove. Područje Bihaćke krajine doživjelo je renesansu u svakome pogledu, a stanovništvo željno društveno – ekonomskog napretka prihvatilo je sve obilke privređivanja. Ovakva organiziranost u radu Agrokomerca dovela ga je na čelo prehrambene industrije u Jugoslaviji. Ali, sa vremenom ovakav uspon Cazinske krajine počeo je biti trn u oku mnogim tadašnjim političarima prvenstveno onim u Beogradu, koji su samo nemoćno posmatrali napredak Agrokomerca. Vrijeme komunizma u Jugoslaviji već početkom 1980 – ih godina polagano je počelo umirati, a do izražaja sve više dolazi nacionalizam koji će postati glavni protivnik Agrokomerca i Fikreta Abdića. Brojni tadašnji političari iz Bosne i Hercegovine dolazili su na marginu političkih zbivanja, a glavni među njima je bio Hamdija Pozderac potpredsjednik Predsjedništva države i predsjedavajući Komisije Predsjedništva SFRJ za reviziju Ustava iz 1974. godine, koji će sa Abdićem postati glavnim predmetom istrage nakon otkrivanja afere.
Uprkos svome enormnom razvitku Agrokomerc je jednostavno predstavljao pretnju od strane ne samo Cazinske krajine koja je dugo vremena slovila za zaostao kraj nego i kao prijetnja Bosne i Hercegovine. Problem je bio u tome što je nakon puštanja u pogon Agrokomerca, došlo i do otvaranja drugih preduzeća u Krajini među kojima se naročito ističu Fabrika celuloze u Cazinu, Grupeks, Pogon za preradu željeza i Saniteks, što je značilo da ovaj kraj staje rame uz rame sa drugim dijelovima Jugoslavije koji su već odavno poodmakli u svome privrednom razvoju. Ova preduzeća su sumnjičena za različita korupcijska djela, samo što je Agrokomerc kao najveći od svih postao glavnim predmetom udara od strane državnog vrha u Beogradu.
Početak afere i otkrivanje mjenica bez pokrića
15. augusta 1987. godine kao bomba u javnosti je odjeknula vijest koju je objavio beogradski list Borba, o mjeničnoj aferi Agrokomerca, čiji je autor Zvonko Azdejković navodno slučajno otkrio ovaj skandal. Ali kasnije se i sam zbog prevelikog pritiska javnosti i svih koji su bili umiješani u aferu izvršio samoubistvo. Vijest o nezakonitom poslovanju Agrokomerca objavljivana je iz dana u dan u svim bitinijim novinama, a na ovu vijest nadovezale su se i sarajevske novine Oslobođenje pa i beogradski list NIN koji je u svome broju 1912, 23. 8. 1987. godine objavio članak o nenaplaćenim mjenicama Agrokomerca pod nazivom „ Šok iz Velike Kladuše“.
U naredne dvije godine ova afera izazvat će brojna politička gibanja ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u cijeloj Jugoslaviji, a kao uzrok ove afere počeo se navoditi veliki broj razloga. Tako su brojni bosnaskohercegovački političari prije svih Hamdija Pozderac, Cvijetin Mijatović pa i Branko Mikulić dovođeni u kontekste sa aferom Agrokomerc. Među javnosti je došlo do podjele na one koji su podržavali ovaj čin osude protiv Fikreta Abdića i Agrokomerca, na one koji su stali na njegovu stranu, dok je najveći dio javnosti samo pomno pratio rasplet ovih događaja i držao se po sredi. Fikret Abdić je do tada imao poprilično dobre odnose sa Hamdijom Pozdercom koji je bio rado viđen gost u Velikoj Kladuši sa još nekim datašnjim visokim državnim funkcionerima među kojima su između ostalog i Hakija Pozderac, Branko Mikulić, Gojko Ubiparip i dr. Samoga Hamdiju Pozderca dosta je teško dovesti u slučaj sa aferom Agrokomerc ako se izuzme jedino njegova bespoštedna podrška za rad Agrokomeca, ali je ovakav odnos Pozderac imao i prema svim drugim krajiškim firmama. Ubrzo nakon objavljivanja članka o aferi Agrokomerc u koju je bila upletena i Osnovna banka Bihać koja je upravo izdavala mjenice Agrokomercu bez pokrića započela su hapšenja svih osumnjičenih u septembru u hotelu Sedra na Uni. Poslije čega je uslijedio dugotrajni sudski proces koji se odvijao u Bihaću.
Tako je ova afera postala predmet interesovanja gotovo cijele države pa i SIV – a koje je gotovo redovno vodilo polemike o ovome problemu, kao i republičko vijeće Bosne i Hercegovine. Članovi SIV – a su nastojali da svako na svoj način iznese prijedlog za rješavanje ovoga problema pa tako na jednoj od prvih skupština nakon otkrivanja same afere, beogradska Borba izvještava. „ Tako je prvi učesnik u raspravi Ratko Vukčević rekao da je poslovanjem sa mjenicama bez pokrića otvoren veliki ventil inflaciji i dodao da primjer Agrokomerca govori najubjedljivije o nadmoći politike nad privredom, ali i o njihovoj sprezi.
S tom razlikom što odgovorni u privredi uvijek povuku veće konsekvence od ljudi iz političke sfere.“ Međutim, svi članovi nisu imali ista mišljenja tako da su neki od njih nastojali da smire situaciju koja je izbila aferom Agrokomerc, a koja je uveliko prijetila i drugim poslovnim preduzećima pa tako Lazo Tesla smatra da se o izbijanju ove afere često piše euforično što uveliko otežava već ionako težak posao odnosno vraćanje Agrokomerca na stari put. Slična mišljenja sa Teslom imali su i neki drugi članovi prije svih Verica Dudić i Zarija Martinović, koji pozivaju na smirivanje cjelokupne situacije, ali ističu da je ova afera ukazala na zakazivanje odnosa između tehnobirokratskih struktura i drugih institucija. Kako bilo da bilo i kakvi god bili stavovi državnih funkcionera izbijanjem afere, Agrokomerc, se našao na velikome udaru jugoslovenske javnosti, a posebno na udaru beogradskoga lista Borba koji je nakon izbijanja afere još više dolijevao ulje na vatru. Prvi na udaru svakako je bio prvi čovjek Agrokomerca, Fikret Abdić kojeg se smatra najvećim krivcem za vraćanje Velike Kladuše u kategoriju nerazvijenih općina. Međutim, kada govorimo o tom pitanju svakako treba reći da je afera koja je izbila u velikoj Kladuši svakako uticala na promjenu privrede cjelokupne zemlje, jer je Agrokomerc uzdrmao monetarni sistem Jugoslavije i postao najveći generator inflacije otkako se zna.
Rukovodstvo Agrokomerca po izbijanju afere kako navodi beogradska Borba nije ozbiljno shvatalo ozbiljnost situacije, te su nastojali da stvari održe onakvima kakve su one ranije bile, što je izazvalo i velike nedoumice kod radnika Agrokomerca. „ Vrh Agrokomerca najodgovorniji ljudi smatraju da sanacaiju kao riječ treba brisati iz dokumenata o optužbi. Smatraju također da nemaju gubitaka, pa da za to nema potrebe. Oni su samo jednostavno za financijsku konsolidaciju. I to ponovo uz zaduživanje.“ Ovakve špekulacije izazvale su brojne osude ne samo rukovodstva Agrokomerca, nego i običnih ljudi po ulicama pa i radnika koji su i nakon objavljivanja članka o aferi nastavili sa svojim radom. Međutim, teško je reći da li su radnici zaista bili upućeni u srž zbivanja jer kako navodi ekipa izvještavača Borbe u to vrijeme nije se moglo doći ni do kakvih izjava od strane radnika. Iako se u prvi plan stavljao kriminal oko mjenica, ipak se već u samome početku moglo naslutiti kojim tokom će se odvijati cjelokupni proces, odnosno protiv koga je ova montirana afera zaista bila usmjerena. Samo osam dana nakon objavljivanja prvoga članka o mjeničnoj aferi, beogradska Borba, započela je i udar na dvojicu braće Hakiju i Hamdiju Pozderca, koji su iznikli u najveće političare koje je Cazinska krajina ikada imala.
Prvi od ove dvojice braće, Hakija Pozderac, smatran je jednim od glavnih odgovornih za stanje u kojem se našao Agrokomerc, a koji je po riječima Muhameda Talakića prvog čovjeka Saniteksa bio taj koji je krojio sudbinu svih bitnijih privrednih preduzeća u Krajini. Međutim, ovakva izvješća ovog lista postaće uobičajena tokom cijeloga sudskoga procesa, s tim da će ime Hakije Pozderca biti mnogo manje marginalizirano od njegovog brata Hamdije Pozderca. Tadašnja javnost je iznosila brojne razloge zašto je uopće došlo do afere Agrokomerc, a nekako je u prvi plan uvijek izbijala priča oko Hamdije tada predsjednika komisije zadužene za ustavne promjene koje su trebale uslijediti. Smatra se zapravo da je glavni razlog udara na Pozderca bio taj što su buduće ustavne promjene terbale ići na štetu Srbije pa da je upravo to bio razlog zašto se on našao na udaru srpskih nacionalista. Udar na Hamdiju Pozderca u isto vrijeme se smatrao i udarom na Muslimane, odnosno Bošnjake, koji su predstavljali većinu na prostoru Cazinske krajine i koji su mahom bili zapošljavani u postrojenja Agrokomerca. Ovakvo stanje sve više je izazivalo revolt domaćeg stanovništva koje ni samo nije moglo procijeniti na čiju stranu da stane, odnosno teško su mogli utvrditi ko je glavni odgovorni krivac za ova dešavanja.
Među brojnim špekulacijama oko toga zašto je zaista došlo do afere intersantno je mišljenje Petra Dodika koji smatra da afera ima i dosta duboku političku pozadinu pa tako kaže : „ Da je Hamdija Pozderac tražio od Munira Mesihovića da se kandiduje za predsjednika CK SK Bosne i Hercegovine za sljedeći mandatni period i predlagao da se Munir Mesihović odmah bira u Predsjedništvo CK SK kako bi se uveo u posao i prije njegovog definitivnog izbora. Zatim je Uzelac rekako kako je Munir Mesihović dolazio kod njega sa prijedlogom da se za predsjednika Izvršnog vijeća Bosne i Hercegovine u narednom mandatu bira Fikret Abdić. Pošto je Hamdija Pozderac, kao član Predsjedništva SFRJ, po redoslijedu predviđenom u Ustavu Jugoslavije, uskoro preuzimao dužnost predsjednika tog organa, izlazilo je da bi ta nova garintura bila tako komponovana da bi ugrozila poziciju nekih do tada jakih ličnosti iz bosanskog rukovodstva. Da li se tako najavljivala kadrovska „ perestrojka“ u rukovodstvu Bosne i Hercegovine može dovesti u vezu sa organizovanom akcijom istraživanja nezakonitih postupaka u Agrokomercu i rušenjem braće Pozderac, ili je to samo plod nagađanja i konstrukcija kojih je bio prepun tadašnji politički milje.“ Pored ove konstantacije Petra Dodika, potrebno je spomenuti i slučaj vezan za Cvijetina Mijatovića kojem se također stavlja na teret da ima jednu od ključnih uloga u aferi Agrokomerc. Sve ovo uticalo je na to da Hamdija Pozderac i njegov brat Hakija pokleknu, Hamdija je tokom sudskog procesa i umro.
Međutim, beogradski list Borba i dalje je javnost nastavljao izvještavati samo o nezakonitim mjenicima Agrokomerca ne uplićući se u dublju političku pozadinu ovoga slučaja. Pa tako Zvonko Azdejković u jednome broju daje potpuni osvrt na nezakonito poslovanje Agrokomerca što je po njemu bilo sasvim logično. „ Kako je moguće godinama do para za obrtna sredstva i investicije dolaziti emitovanjem menica bez pokrića u prometu roba i usluga, a ne iskazati gubitak? Dobri poznavaoci bankarskih prilika i financijskih propisa kažu da je to nemoguće i da je Agrokomerc proteklih godina beležio gubitke, ali ih nije zapisivao u poslovne knjige. Prema priznanju čelnih ljudi iz Agrokomerca, prošle i ranijih godina emitovano je više menica nego ove godine. Računica je prosta.
Da bi u prvih šest meseci ove godine emitovanjem menica došli do tuđih 192 milijarde dinara ljudi iz Agrokomerca su morali za eskontovanje menica da isplate oko 80 milijardi dinara., dok je u isto to vreme ukupni prihod Agrokomerca bio između 50 i 60 milijardi.“ Sve akcije koje su sprovođene u cilju istraživanja nezakonitih poslovanja Agrokomerca nalazile su se u rukama Duška Zgonjanina koji je oko sebe okupio veliki broj ljudi koji su radili na utvrđivanju i sakupljanju dokaza protiv. Kao početka istražnog procesa smatra se optužnica koja je izrečena na račun Agrokomerca od strane čelnih ljudi SDK – a na jednoj od skupština Predsjedništva, a činilo se da proces nije montiran te da se radilo o obavljanju rutinskoga posla od strane SDK – a.
/krajinausrcu.net