Starica Anđa Matijević (77) živi usamljeničkim životom u selu Sasina, kod Sanskog Mosta, a u šali kaže da su joj prve komšije vuk i medvjed.
Prije nekoliko godina preminuo joj je suprug, a starica kaže da se najviše plaši gladi i zime. Selo u kojem živi u poslijeratnom periodu je opustjelo, jer su mještani izbjegli tokom prošlog rata u BiH.
Danas u Sasini živi samo tridesetak mještana, i to većinom starijih osoba.
Selo je prilično izolovano i do njega vodi makadamski put koji je, posebno u zimskom periodu, vrlo loše održavan.
“Prva naseljena kuća je udaljena oko tri kilometra. Dok sam bila pri snazi, otišla bih na kafu kod komšija, ali sada ne mogu. U posljednje vrijeme bole me noge i kičma i sve se teže krećem”, kaže starica.
Dodaje da ima dva sina koji žive u Hrvatskoj, ali da je rijetko posjećuju.
“Razumijem ih, i oni sastavljaju kraj s krajem i teško žive. Da mogu, došli bi češće”, snuždeno kaže starica.
Kućica u kojoj živi izgrađena je u poslijeratnom periodu donatorskim sredstvima jer je ranija kuća porodice Matijević zapaljena i porušena tokom rata. S obzirom na to da građevinski radovi nisu dovršeni do kraja, starica ima velike probleme sa zagrijavanjem prostorija u kojima boravi.
Živi od skromne socijalne pomoći od 50 KM, a taj novac nije dovoljan za svakodnevne potrebe. Starica ističe da je posebno teško u zimskim periodu, kada napada snijeg. Kaže da tada nerijetko kroz prozor kuće može vidjeti divlje životinje koje se u potrazi za hranom spuštaju iz obližnjih šuma.
“Jednom se medvjed toliko približio da sam mislila kako će mi ući kroz vrata. Kada sam zalupala na prozor, prepao se i pobjegao”, priča starica.
Skromno kaže da se ne žali na život, ali da joj ipak najteže pada usamljenost za praznike te da tada često misli na drage osobe.
/ nezavisne.com