U tišini čempresa, i hiljade upaljeni svijeća u središnjem Katoličkom groblju Žegar i Vrkašić u Bihaću, a po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. novembra pod krošnjama topola, čempresa i platana Katolici i Bošnjaci se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima, na praznik Svih svetih i Dušni dan.
Za dan Svi sveti u Bihać su doputovali brojne porodice koje žive van granica BiH. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, borci domovine i ljudi svih zanimanja….svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen ovaj praznik „Svih svetih“. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče, to je prvi smisao posjeta grobovima.
Prošlost, sadašnjost i budućnost – ove tri stvarnosti prožimaju naše ljudsko iskustvo vremena i povijesti. Prošlost je nepovratna, sadašnjost nam izmiče između prstiju kao voda, budućnost nedogledno otvorena. Cjelini života pripadaju sva tri vremena. Sjećanja na one koji su otišli s ovoga svijeta i misao na neupitnu isto takvu stvarnost za svakoga od nas živućega.
„Svaki dan više, ujedno je jedan dan manje. Umire djetinjstvo i rađa se mladost, umire mladost i dolazi starost“, dodaje Ankica.
Dan svih svetih kao i Dušni dan trebao bi nas podsjetiti da jedanput propušteno ne da se više nadoknaditi. Prilika je prokockana, slavlje propušteno, vrata zaključana. Svjetiljka života ne gori vječno, moram se pobrinuti za ulje dobrih djela.
/ reprezent.ba