Socijalna radnica Mirsada Hodžić iz Bihaća već punih 11 godina vodi brigu i predano radi sa djecom s posebnim potrebama koja žive u ovom gradu, a kaže da je najviše raduje kada vidi osmijeh na njihovom licu.
Oni su praktično izolovani od društvene zajednice, jer ne postoji niti jedna institucija koja bi vodila brigu o njima. Jedino mjesto gdje se okupljaju i druže su prostorije bihaćke nevladine organizacije “Radost življenja”.
Hodžićeva nam priča kako u njihovim prostorijama ne postoje adekvatni uslovi za rad, ali da se nekako snalaze.
“Primjenjujemo različite terapijske aktivnosti kako bi se podstakao emocionalni razvoj djece s posebnim potrebama”, kaže ona.
Prema njenim riječima, najveći broj mališana ima lakše oblike mentalne retardacije, a postoje i slučajevi cerebralne paralize te Daunovog sindroma. “Radimo sa djecom individualno i u grupi kroz igre za poticanje mašte i kreativnosti, kako bi djeca stekla veće povjerenje u sebe, obogatila emocionalni život i smanjila osjećaj usamljenosti. Neka djeca ne mogu doći u naše prostorije, tako da odlazim njihovim kućama i radimo individualno”, kaže Hodžićeva.
U proteklom periodu, ističe ova socijalna radnica, kod velikog broja djece s posebnim potrebama učinjeni su veliki pomaci u njihovoj socijalizaciji. Hodžićeva je istovremeno i snažna podrška roditeljima ovih mališana kojima nije lako i koji se sreću sa brojnim poteškoćama.
“Dok nismo upoznali Mirsadu, naša djeca nisu znala uzeti ni olovku u ruke. Za dvije godine su naučila sva slova, znaju da pišu i čitaju”, kažu roditelji mališana.
Ova socijalna radnica s ogromnom voljom i znanjem već godinama pomaže djeci da nauče pisati, brojiti, crtati, da razviju emocije, samopouzdanje, sigurnost i socijalne vještine kako bi što jednostavnije kontaktirali sa okolinom.
Iako je u radu organizacije “Radost druženja” izostala pomoć i podrška lokalne zajednice te drugih institucija koje bi trebalo da budu nadležne za problematiku djece s posebnim potrebama, Hodžićeva kaže kako joj je najveća satisfakcija kada djeca s kojom radi uspješno savladaju neku od vještina koju uče.
“Najveća nagrada mi je njihov osmijeh, jer i ja sam sretna kada su oni sretni”, kaže Hodžićeva.
/ nezavisne.com