Po nalogu Tužilaštva Unsko-sanskog kantona (USK), policija je u Bihaću uhapsila Emina Pivića, Fikreta Seferagića zvanog Đuka i Muharema Tutića.
Duge cijevi
Oni se sumnjiče za četverostruko ubistvo počinjeno 1993. godine na gradskoj otoci na rijeci Uni u bihaćkom centru te za pokušaj ubistva Enesa Tutića.
Uhapšeni su jučer ispitani pred nadležnim tužiocem, a Kantonalnom sudu u Bihaću upućen je prijedlog za određivanje pritvora. Tako se navodi u saopćenju Tužilaštva.
Naš list više je puta pisao o ovom slučaju koji je punih 20 godina tabu tema. Podsjećamo, 20. jula 1993. oko 3.30 sati u montažnom ugostiteljskom objektu na gradskoj otoci uz kafanu “Paviljon” u unakrsnoj vatri iz dugih i kratkih cijevi ubijeni su bihaćki rezervni policajci Rasim Alagić Rasi, Adem Tutić, Arif Begić te Nisveta Abdagić Ceca, koja se u njihovom društvu zadesila slučajno. Na licu mjesta prilikom uviđaja pronađeno je čak 114 čahura metaka ispaljenih iz četiri vrste oružja.
Motivi ubistva povezuju se s tragičnom krajiškom ratnom podjelom, odnosno formiranjem Abdićeve tzv. autonomne pokrajine.
Ubijeni Alagić, Tutić i Begić važili su za ličnu stražu Žileta Saračevića, načelnika Centra javne bezbjednosti (CSB) Bihać, koji je bio pristalica autonomije. Ubrzo nakon ubistava Saračević je završio kod Abdića kao njegov ministar policije, a umro je nakon rata.
U sferi nagađanja ostalo je zašto je osumnjičena trojka (četvrti osumnjičeni Safet Vardić ubijen je 25. jula 1995.) uhapšena upravo sada. Muharem Tutić i Fikret Seferagić, naime, sve vrijeme žive u Bihaću, dok se Emin Pivić donedavno krio u inozemstvu.
Molba porodica
Nezvanično, ali iz pouzdanih izvora, policija i tužilaštvo u Krajini dobili su “signale” iz Sarajeva da se osumnjičeni uhapse, jer su porodice ubijenih u očaju molile da se „nešto pokrene”.
Potjernica iz 1993. godine
Emin Pivić pobjegao je iz BiH kako bi izbjegao zatvorsku kaznu za slučaj nanošenja teških povreda Nedžadu Bajriću, poduzetniku iz Cazina, 13. oktobra 1996. godine u kafiću “Ismar” u ulici Bihaćkih branilaca u Bihaću. Za ovo krivično djelo zatvorsku kaznu odležao je Hamdija Abdić Tigar, dok se Pivić, navodno, više godina krio u Makedoniji i Turskoj. Kada je 16. decembra prošle godine prestala važiti međunarodna potjernica za Pivićem, on se vratio u BiH.
Šta je tražio Irfan Ljubljankić
Cijeli ovaj slučaj sve vrijeme je za krajišku policiju i tužioce bio “predmet u radu”. Lista onih koji su opstruirali istragu je duga i sadrži imena maltene svih “koji su se pitali”.
Poznavaoci događaja u Okrugu Bihać u vrijeme četverostrukog ubistva smatraju da bi rasvjetljavanjem zločina bila otvorena Pandorina kutija drugih misterioznih smrti, poput pogibija Irfana Ljubijankića, ratnog ministra vanjskih poslova RBiH, i generala Izeta Nanića, komandanta 505. bužimske brigade.
Slučajno ili ne, istog dana kada se dogodilo četverostruko ubistvo održana je sjednica Okruga Bihać na kojoj je rahmetli Ljubijankić žestoko kritizirao počinjeni zločin i tražio kažnjavanje naredbodavaca i neposrednih izvršilaca. Slučajno ili ne, vojnici Izeta Nanića uhapsili su četvoricu osumnjičenih.
Podsjetimo, smrt Irfana Ljubijankića i Izeta Nanića nikada nije rasvijetljena “van razumne sumnje”.
Ratnoprofiterska mafija
Četverostruko ubistvo tretiralo se i kao dobro smišljeni plan da dođe do podjele između autonomaša i legalista kako bi zaživjela ratnoprofiterska mafija na teritoriji koju su pokrivale regularne snage Armije RBiH.
Dva mjeseca nakon nastanka Abdićeve paratvorevine, naime, vreća brašna koja je za Bišćane dolazila preko Bugara koštala je 800 tadašnjih njemačkih maraka, a istovremeno je na Abdićevoj teritoriji bila 80 maraka!?
/avaz.ba