Grupa mladih entuzijasta, predvođena studenticom Nikolinom Marjanović i uz podršku Fondacije SHL, u Kiseljaku je na jedan napušteni gradski poslovni prostor postavila crnu tablu na kojoj prolaznici mogu dovršiti rečenicu “Prije nego umrem želim…”.
Projekat je to koji je započeo u SAD-u i vrlo brzo se proširio svijetom, tako da su ploče danas postavljene u preko 60 zemalja svijeta, od Argentine, Portugala, Danske, Južnoafričke Republike do Iraka i Afganistana. Hiljade poruka ispisano je na više od 425 zidova i na 25 jezika.
“Cilj ovog projekta je pretvoriti javne prostore u mjesta koja će ljude potaknuti da stanu i razmisle što im je uistinu važno u životu te da to podijele s drugima. Živimo u zemlji s puno ekonomskih i finansijskih ograničenja, gdje ljudi uglavnom žive od plaće do plaće i u takvom okruženju vrlo lako zaboravimo na sve one životne snove koje smo nekada imali. Ovaj zid daje priliku ljudima da barem na trenutak zaborave sve te loše stvari, podsjete se na sve želje koje su potiskivali i napišu ih, bez obzira na to koliko one neobične ili jednostavne bile”, kaže nam organizatorica projekta Nikolina.
Candy Chang, prostorna planerica i umjetnica, pokrenula je projekat 2011. godine potaknuta gubitkom voljene osobe, što ju je potaknulo na razmišljanje o pravim životnim vrijednostima i o tome kako je život kratak I krhak te da ga nikako ne smijemo staviti na čekanje. Prvi zid postavila je u svom rodnom gradu New Orleansu, a reakcije ljudi bile su sjajne: već preko noći zid je bio potpuno ispisan raznim željama, poput onih: Prije nego umrem želim… posjetiti Japan; pojesti salatu s vanzemaljcima; nekome biti podrška; pjevati za milione ljudi; biti sretan; zaljubiti se; popiti kafu s Bradom Pittom.
Spoznavši koliko javni prostor može biti moćan ako mu damo priliku da ima glas, proširila je priču i na druge gradove, a sve je kulminiralo njenim nastupom na popularnom TEDx-u nakon čega je projekat postao globalan.
Uz zid u Kiseljaku postavljene su krede te ovi mladi ljudi pozivaju njihove sugrađane da se odazovu i podijele svoje želje, strahove i nadanja s drugima. Nadaju se da će i ostali prepoznati vrijednost ovakvog projekta i da će s puno entuzijazma, baš poput njih, podržati cijelu ovu priču. Bez obzira koliko teško bilo u to povjerovati, barem na nekoliko sekundi vjerujte da se vaše želje mogu i hoće ostvariti, poručuju mladi iz Kiseljaka.
/klix