Uprkos invaliditetu, ova djeca s područja Unsko-sanskog kantona u školovanju bilježe dobre rezultate.
Troje ih je u ruke uzelo i fakultetsku diplomu, ali uprkos tome do radnog mjesta teško dolaze. U Centru za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu u Sarajevu 12-ero djece pohađa kako osnovnu tako i srednju školu. Nije tajna da se osobe s invaliditetom, posebno djeca, i pored teške životne sudbine, diskriminacije društva bore i sa brojnim ostalim problemima. Najveći je neimaština, jer i pored svog talenta, upornosti i truda, do posla ne dolaze. Sve ovo stavlja ih u situaciju u kojoj se danas nalaze.
Na području Unsko-sanskog kantona broj evidentiranih slijepih osoba je 315, a od tog broja je samo njih 30-ak u radnom odnosu. I pored ovog poražavajućeg podatka djeca iz ove kategorije stanovništva su ustrajna u svom školovanju. Osmogodišnja Amra Hušidić iz Velike Kladuše u školu u Sarajevo putuje jedanput mjesečno. Društvo joj prave ostala slijepa i slabovidna djeca kojih s područja ove općine ima i najviše. Svima je zajednička ljubav prema školi i novim saznanjima.
Od petog razreda osnovne škole Centar za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu u Sarajevu pohađa i Belkisa Obrić iz Velike Kladuše. Danas je maturantica, a nakon završenog školovanja steći će zvanje fizioterapeuta. Gubitkom vida, njene želje za daljnim školovanjem, nažalost, moraju biti prilagođene situaciji.
Iskrenu želju za daljnim školovanjem ima i Fatima Velić. Do upisa na fakultet ostala joj je još samo godina, a njena najveća ljubav su jezici.
Želje su velike, a mogućnosti male. Roditelji i u ovom slučaju se snalaze kako znaju i umiju da za svoju djecu osiguraju najbolje. Primjer je i nezaposlena Bišćanka Senada Porčić, koja sa nešto muževe penzije i primanja tuđe njege i pomoći, školuje kćerku u Sarajevu.
Ruku prijateljstva ovoj djeci unazad 13 godina, a u nadi da i njima i njihovim roditeljima olakša ionako tešku situaciju, pruža i jedan bihaćki autoprevoznik. Za njih 12, koliko ih se trenutno školuje u Sarajevu, danas su uručene besplatne putne karte.
Najviše slijepe i slabovidne djece, prema podacima udruženja dolazi iz Velike Kladuše, a slijede ih djeca iz Cazina i Bihaća. Želja svih je veća mogućnost zapošljavanja, kako se pored svog invaliditeta ne bi morali još dodatno nositi i sa siromaštvom.
/rtvusk