Vlasti nekadašnje Kraljevine SHS pljačkale vakufsku imovinu učinivši Islamskoj zajednici veliku nepravdu.Bihaćki vakufi od 1878. godine do danas, tema je o kojoj je svoj magistarski rad napisao i na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu odbranio mr. Suad ef. Mahmutović iz Bihaća, profesor u Medresi „Džemaludin ef. Čaušević“ u Cazinu.
Tim povodom magistar Mahmutović je u svom istraživanju došao do saznanja da su vlasti nekadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije, prema vakufskoj imovini Islamske zajednice učinile veliku nepravdu oduzevši joj, navodno, po zakonu, ogromnu nepokretnu imovinu, nazvavši to pljačkom bihaćkih vakufa.
– U rimskom pravu imate sentencu „Sumum iu, suma in iuria“ – „Najviše prava, najviše nepravde“. Dakle, pravne norme su zadovoljene, ali je ogromna nepravda učinjena. Bihać je nekada imao 4.111000.143 kvadratna metra vakufskoga zemljišta. Poređenja radi, danas ima 1.079.000.279 kvadratnih metara. Dva miliona i devetsto hiljada više nisu vakufska imovina, kaže mr. Suad ef. Mahmutović i dodaje kako je to strašno.
– Bihać je imao tri medrese. Jedna je bila na otoci, Medresa Mehmed-paše Biščevića, sagrađena 1841. godine, druga je bila preko puta Fethija džamije i posljednja sagrađena 1892. godine na lokalitetu današnje zgrade Tužilaštva USK-a. Nijedna od tih medresa više nije u Bihaću. Bihać je bio ulemanski grad. Posebno, posljednja bihaćka medresa je bila sagrađena u postmaurskom stilu. Puno je fotografija već viđeno. Ta medresa bila je jedna od najljepših u Bosni i Hercegovini. Stradala je u ratu. Posebno je 1944. godine značajno oštećena. Nakon drugog svjetskog rata, po mom sudu, mogla se renovirati ali zbog specifičnosti tadašnje vlasti koja tome apsolutno nije pridavala značaj, taj objekt je srušen a materijal je odvezla vojska.
I kako je rekao Sadik ef. Ribić, upravitelj tadašnje Medrese, tu se ništa nije moglo, naravno, učiniti. Tri medrese, osam magaza, dvanaest dućana, nekoliko poslovnih zgrada, jedna pilana, tri kafane, tri odaje, 137 privatno uvakufljenih kuća. Nijedna ova kuća, magaze, dućani, odaje, čak i jedna vodenica, četiri skele za prijevoz putnika i robe preko rijeke Une… Ništa od toga danas više nije vakuf, priča Mahmutović.
O svemu ovome svjedoče dokumenti ali ne i ostaci građevina. U centru grada Bihaća bila je džamija Mehmed-paše Biščevića, na mjestu današnje otvorene bine na gradskom trgu i dijelu Općinskoga suda Bihać.
– Bila je to prelijepa džamija u čijem haremu su bili mezari. Nema džamije, nema mezara, nema ništa… Džamija Hadžića Mujage je bila na lokalitetu prije gradskoga mosta, na samome ulazu, kod gradskoga mosta desno gdje je sada prodavnica obuće „Planika“. Ispod nje su bili dućani. Bila je sve do poslije Drugog svjetskog rata, bio je objekt, bila je munara, imaju fotografije. Sve je to srušeno. Džemat Prekounje je imao tri džamije, Gornje i Donje Prekounje i Hadžića Mujage džamija. Danas više nema nijedne. Bihać je imao i Musallu koja se nalazila na lokalitetu gradskoga parka. Sada se u gruntovnici taj prostor vodi kao šetalište s cvijetnjakom. Ispred, kod Paviljona bili su šehitluci koji su se prostirali na skoro devetsto metara kvadratnih koji se u gruntovnici i danas vode kao malo groblje.
Tu je bilo ukopano stotinu šehida, boraca koji su se borili protiv Austro-Ugarske kada je ona ovdje došla na vlast. Tu je bio i nišan Hasan-bega Biščevića. Stotinu mezara s nišanima je bilo od Paviljona ka Satu. Danas nema više nikako nišana. Gdje su nišani ? Nišani su stavljeni u gradsku branu ili čuveno bihaćko kupalište Beton. Nišani su u serpentinama kanala ili jarka u Bihaću i, na žalost, nišani su u dobrom dijelu kuća u Bihaću. Kako pokojni Nikola Radić opisuje groblja u Bihaću, od meteorološke stanice do skoro zgrade Tužilaštva USK-a su bili mezari od kojih više nema ni traga.
Ne postoji veći grijeh nego oskrnaviti mezar. Politički sistemi koji su bili u ovoj zemlji nisu se nimalo libili da to urade. Još u doba Austro-Ugarske jedno mezarje u Bihaću je pretvoreno u stočnu pijacu. Sto godina kasnije, 1992. godine Odlukom tzv. Srpske opštine Bihać stočna pijaca je bila i na lokalitetu porušene džamije u Ripču. Ako želite uništiti jedan narod, uništite njegovu kulturu, kaže mr. Suad ef. Šahinović.
/bihac.net