Trg oslobodilaca u Sanskom Mostu nakon rata mnogi nazivaju i “trgom mišića“. Nekada su na njemu bile „brigade nesretnika“ iz srednje Bosne, mahom ratnika koje je država zaboravila čim su se čahure ohladile.
Danas su od nekadašnjih „brigada“ ostale „čete“, „vodovi“ i „desetine“.
Neizvjesnost i briga
Manje je posla nego nekad, ali ga ima. Za lijepog vremena radnici izlaze iz mračnih sobičaka u kojima prespavaju. Na licima im neizvjesnost i briga, u očima piše „ne odbijam nijedan posao“.
- Neka je i čišćenje septičke, nije me sramota. Buraz, nisam imao izbora – kaže 48-godišnji Muris Džananović iz Raspotočja kod Zenice, suprug i otac četvero djece.
Oslobađao je grad na Sani u oktobru 1995. godine, sa 303. brigadom. Kada je dobio otkaz u Zeničkoj industriji mlijeka (ZIM), prije osam godina, krenuo je u Krajinu.
I njegov zenički komšija Šefik Đulan (43), bivši borac, ostavio je suprugu i troje djece i krenuo u krajišku pustolovinu. Život pasiji, mučno čekanje na “trgu mišića” da im neki gazda mahne rukom za posao.
- Smještaj je oko 100 KM mjesečno, nadnica je 40 KM, ako ima posla. Sve što zaradim, odmah šaljem kući, sebi ostavljam samo za zalogaj – priča Đulan.
Kaže da bi odmah otišao kući kada bi dobio posao u Staroj jami zeničkog rudnika, gdje je proveo četiri godine, a čuo je da traže radnike.
Pjevao po kafanama
Njegovu sudbinu dijeli i Nedžad Ahmečković zvani Pjevač, rodom iz Jezera kod Jajca. Porodica mu je u Lukavcu. Nadimak mu je ostao još iz vremena dok je pjevao po kafanama Tuzlanskog kantona. Tada je pjevao za dnevnicu, danas moli za nadnicu.
Ako nemaš posla, nađi mi djevojku
Za 28-godišnjeg Fuada Pašanbegovića iz Zenice, koji od svoje 19. grbači za 30-40 KM, jarani sa sanskog “trga mišića” tvrde, malo u šali – malo u zbilji, da najviše para uštedi.
- Ako nemaš posla za mene, nađi mi barem djevojku da se ženim!
/avaz.ba