Traženje posla u struci za mlade ljude u BiH nije nimalo lak zadatak. Jedni se prepuštaju sudbini, čekajući bolja vremena, dok drugi, spremni na mnoge rizike, odlaze u strane zemlje. Almir Hodžić iz Ljubije kod Prijedora nije odabrao nijedno od toga. Najbolji student Pravnog fakulteta u Banjaluci, odlučio se za rad u poljoprivredi. Odlazak iz BiH samo je nužna i posljednja opcija ovog dvadesetčetverogodišnjaka.
Almir Hodžić stekao je diplomiranog pravnika 2009. godine i to na veoma težak način, jer su njegovi roditelji nezaposleni. Zahvaljujući visokim ocjenama, dobio je dvije stipendije, ali je osnovna sredstva za život zarađivao radom na polju i brigom o stadu ovaca. Najbolji srednjoškolac i najbolji student Pravnog fakulteta u Banjaluci, ni u jednom trenutku ne osjeća stid zbog onog čime se trenutno bavi. Takvo što, kaže, trebaju osjećati oni, koji čine državni sistem.
Almir je od 1. oktobra prošle godine, kada je postao brojka u lokalnoj filijali za zapošljavanje, aktivno konkurisao na nekoliko radnih mjesta u Prijedoru i Bosanskom Novom, a slao je i otvorene molbe za posao notarima, advokatima i privatnicima. Na većini konkursa je imao najveći prosjek i reference, ali mu to nije pomoglo.
Kada je u pitanju banjalučka regija, samo iz Bosanskog Novog u posljednjih 14 godina otišlo je preko 1.000 mladih ljudi, kaže izaslanik Narodne Skupštine RS-a, Senad Bratić. Tvrdi da se ljudima poput Almira mora pomoći.
Odlazak u inostranstvo samo je posljednja opcija, tvrdi Almir. I dalje će se boriti za opstanak ovdje, jer je, kaže, najjednostavnije dići ruke i otići. Vjeruje da onaj ko ulaže u sebe i svoj intelekt kad – tad može uspjeti.
Za svakodnevne obaveze koje trenutno obavlja, a dijametralno su suprotni njegovoj struci, Almiru je potrebno 10 do 12 sati rada. Kaže da je današnje vrijeme takvo da ljudi ne smiju birati poslove, navodeći Tolstojevu izreku da se ne treba stidjeti niti jednog posla, već samo besposlenog života.
- Ti ljudi (advokati i notari) su barem bili uljudni i dali su mi neke savjete za traženje posla jer me sami nisu mogli angažovati. S druge strane, o konkursima za posao u javnom sektoru imam negativno mišljenje. Naime, zaposleni u javnom sektoru te ustanove tretiraju kao nešto što su im u nasljedstvo ostavili očevi. Uopšte ne daju povratne informacije, a kamoli da vas uljudno prime i objasne situaciju- kaže Almir i dodaje da se na jednom konkursu čak nije pojavio predsjednik komisije koji je diplomirani pravnik.
- Tako su nas pravnike, gle čuda, ispitivali turistički tehničar, koji nema visoku stručnu spremu i profesor njemačkog jezika. Iako sam na tom konkursu imao najviši prosek primljeni su drugi, a nakon moje žalbe na izbor i ostale nedostatke konkursa, nemušto su rekli da je sve bilo u skladu s zakonom. Što kaže Andrić “Dođu tako vremena kada pamet zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati” navodi ovaj Ljubijanac i precizira da je žalosno što se od 10 najboljih studenata njegove generacije na Pravnom fakultetu u Banjaluci zaposlilo samo troje.
- Izgleda da ovo društvo ima stručnjake za bacanje po onoj: “Djeca su naše najveće bogatstvo – i ove godine se očekuje veliki izvoz” – kaže Hodžić i naglašava da je, u tom smijeru, zastrašujuće što se u BiH u odnosu na cijelu populaciju ljudi u prosjeku školuju samo osam godina.
-S jedne strane smo najneobrazovaniji, a s druge ljudi koji se kod nas obrazuju 17 godina i stekli su akademsku diplomu ne mogu naći posao, već crnče i rade poslove suprotne od struke – upozorava ovaj mladić, koji se ne slaže s tezama da su mladi neaktivni u traženju posla.
- Ima pasivnosti i to stoji, međutim korupcija i nepotizam su na ovom polju postali rak rana ovog društva. Na primjer, neki ljudi koji vode lokalnu zajednicu i načelnici su pojednih odelenja u upravi, otvoreno su mi govorili: „Almire ti ispunjavaš sve uslove za zaposlenje u bilo kojoj javnoj ustanovi, ali nemaš štelu ili vezu“. Faktički, ja bih trebao da bez obzira na prosjek, znanje i ostalo podignem kredit od 10.000 KM i kupim sebi posao. E to je, nažalost, naša realnost i zato nam je ovako kako jeste – kaže ovaj diplomirani pravnik i ističe da bi mladima trebalo bar obezbediti fer i ravnopravan položaj prilikom konkurisanja za posao.
“U suprotnom, oni će otići u inostranstvo. O tome i ja razmišljam, jer sam zabrinut za dalji tok moje pravničke karijere. Posmatrajući zvanične statistike od preko pola miliona nezaposlenih u BiH, nikada ne bih volio da mi se dijete rodi u ovakvoj državi. Ipak, i nakon svega, vjerujem da ću pronaći posao, makar privremeni – zaključuje naš sagovornik koji perfektno govori engleski jezik, a cijelo školovanje je bio stipendista grada Prijedora i Ministarstva prosvjete i kulture RS.
/rtvusk