U mjestu Vrnograč kod Velike Kladuše 15. juna bit će svečano otvorena hair česma poginulim Krajišnicima, navijačima BiH – Hasibu Mahmiću, Vildanu Pehliću i Almiru Kasumoviću, koji su živote izgubili u tragičnoj saobraćajnoj nesreći prilikom povratka iz Kaunasa u Litvaniji, gdje je bh. nogometna reprezentacija odigrala presudnu utakmicu na odlazak na Svjetsko prvenstvo.
Planirano je da voda iz hair česme poteče tačno u trenutku kada sudija na stadionu „Marakana“ u Rio de Janeiru označi početak meča Argentina – Bosna i Hercegovina na predstojećem SP-u u Brazilu. Inicijativu za gradnju hair česme pokrenuo je poznati bh. glumac Emir Hadžihafizbegović, u znak sjećanja na trojicu navijača BiH stradalih u saobraćajnoj nesreći u Poljskoj. Čast da projektuje hair česmu pripala je mladom arhitekti Bekiru Lubiću.
- Oblik same česme je u formi velikog ljiljana koji je jedan od simbola Bosne i Hercegovine kroz vijekove – pojašnjava Lubić, te dodaje da su početne ideje za izgled hair česme bile dosta apstraktne, ali se s vremenom došlo do konkretnog simbola – ljiljana koji predstavlja bošnjaštvo kojim su se ponosili poginuli mladići.
No, ovih dana prekookeanski Online Magazin “Cross Atlantic” je objavio tekst kako su mještani Vrnograča protiv podizanja ovog spomen obilježja u obliku “Ljiljana”, jer su, citiramo: “… na tom istom mjestu ili u neposrednoj blizini mnogi Krajišnici u ratu pokošeni ljiljanima pa stoga sigurno neće biti prijatno njihovim najmilijima svaki dan oživljavati tragične uspomene”
Dakle, ljiljan je nepoželjan u Vrnograču.
Pročitajte i kompletan članak iz magazina “Cross Atlantic”:
HAIRA NAM NEMA U FONTANI
Cross Atlantic, 04.06.2014.
Izgradnja spomen-česme u Vrnograču kod Vel. Kladuše posvađala “pomirene” Krajišnike
By: Đulaga Alibegić
Ideja izgradnje spomen obilježja-česme poginulim mladićima Krajišnicima, koji su nesretno nastradali oktobra prošle godine u povratku sa utakmice bh reprezentacije u kvalifikacijma za Svjetsko prvenstvo u Litvaniji, prvobitno je obradovala Krajinu, grad Velika Kladuša posebno, i činilo se da je ‘stvar već gotova’. Tim prije što je akciju pokrenuo poznati bh glumac Emir Hadžihafizbegović, nekadašnji bh ministar a podržao načelnik Vel. Kladuše Edin Behrić.
Međutim, na poslednjem zasjedanju opštinskog vijeća zapelo je oko ‘idejnog rješenja', stare političke navike i jezici su proradili i predloženo rješenje nije razmatrano budući da je sjednica zbog neslaganja oko dnevnog reda prekinuta.
Iz šturih vijesti lokalnih medija proizilazi da je riječ oneslaganju oko ‘idejnog rješenja’ sa kojim se ne slaže većina građana mjesta Vrnograč, no niko se ne usuđuje otvoreno reći o čemu se zapravo radi.
Istražili smo za naše čitaoce suštinu posvađanih vijećnika koja se definiše kao sukob građana i utvrdili da je u startu problem postavljen nakaradno, obojen vjerski a zaokružen politički, haira nam nema još zadugo. Emir Hadžihafizbegović je, učestvujuću u odabiru idejnog rješenja odabrao upravo ono rješenje koje je i želio i za koje je morao i trebao znati da će unaprijed izazvati nemire i nezadovoljstva građana, međutim u traganju za odobrenjem opštinskih vlasti nije iskreno prenio svoje namjere. Računajući da će se u susretu sa načelnikom sve riješiti a kad se dobije dozvola, stvar je dovedena do kraja. Njegova želja je bila da spomen obilježje po svemu liči na silna, slična ili ista širom Bosne, želio je da se što svojim a što s tuđim novcem naslonjenim na patriotizam i tragediju dobro medijski istakne, ne računajući na duboke rane iz nedavne prošlosti u Krajini.
Tako je njegova česma zapravo ogromno turbe u obliku ljiljana, kao i mnoge druge podizane šehidima u bh ratu, ‘mala džamija’ u fontani, iako su nastradali mladići poginuli uz zvaničnu zastavu Bosne i Hercegovine i u sasvim drugačijim okolnostima. Svoje ‘bošnjakovanje’ je Emir fino ali nečasno upakovao na najbolnijem mjestu, gdje je strpao i sav patriotizam kojim se rasipa nemilice, zaboravljajući da su na tom istom mjestu ili u neposrednoj blizini mnogi Krajišnici u ratu pokošeni ljiljanima pa stoga sigurno neće biti prijatno njihovim najmilijima svaki dan oživljavati tragične uspomene. Ako se rukovodio nekakvim medijskim ‘pomirenjem’ objavljenim prije nekoliko godina iz DNZ kuhinje i ondašnjeg Reisa Cerića, čisti je diletant.
Niti je Admil Mulalić pročitao Svetu Knjigu koju mu je poklonio Najveći u Bošnjaka niti je Muslimanski Papa okačio kladuški Stari Grad, sliku-poklon Mulalića, u svoj dnevni boravak. Tadašnje ‘pomirenje’ je trebalo ovom dvojcu nadripolitičara, iako je svakom Krajišniku ili Bosancu bilo još tada jasno da je pomirenje izmišljeno samo za njih : onom koji je komandovao jedinicama Narodne Odbrane i onom koji je pisao Fetve. Sa ovako osjetljivim bolima Emir se nije trebao igrati, ali on i dalje igra, gluma je njegova profesija. Kao kad je na početku rata po mitizima pozdravljao sa tri prsta.
Dakle, nije on, Emir, diletant, svjesno je odabrao i projekat i ime. A da je kojim slučajem poželio da izgradi fontanu sa sportskim motivima umjesto gazijske hair česme, ili klasični spomenik navijačima sa protočnom vodom, pitanje je da li bi igdje ‘zapelo’ oko idejnog rješenja.
Posebna je priča koja se prešućuje da se kao podnosilac zahtjeva za urbanističku saglasnost javlja Islamska Zajednica, odnosno Mešihat Velike Kladuše. Kako bi to izgledalo da je ‘apstraktno idejno rješenje’ sa zahtjevom Opštini uputio lično Emir, ili da je nosilac čitavog projekta sama Opština, ne vrijedi ni obrazlagati.
cross-atlantic.com / cazin.net / depo.ba