Piše: BISCANI.NET
Svjedoci smo svakodnevnog otvaranja tržnih centara, restorana i drugih objekata koji su isključivo namijenjeni potrošnji. Iako se s jedne strane izgradnja, koja doprinosi modernizaciji i razvoju našeg grada, može smatrati veoma pozitivnom, kako zbog novih radnih mjesta tako i zbog doprinosa povećanju razvojnog nivoa na kojem je naš grad, s druge strane se nameću pitanja o nedostatku pa čak i nepostojanju nekih proizvodnih pogona.
Grad Bihać može se pohvaliti sa samo nekoliko domaćih proizvođača, dok mnoga prirodna, ali i druga, bogatstva ostaju neiskorištena. Još uvijek, ideja otvaranja industrija i pokretanja domaće proizvodnje nije se razvila do te mjere da bi privukla veću pažnju vlasti i onih koji su koliko toliko odgovorni za njeno nepostojanje ili nedostatak.
Građani Bihaća, ali i ostalih gradova USK-a, primorani su da kupuje uvozne-inostrane proizvode, dok mogućnost proizvodnje istih na našim područjima ne postoji. Jedan od vodećih primjera jeste flaširana voda. U BiH je prošle godine za osam mjeseci uvezeno flaširane vode u ukupnoj vrijednosti od 14,48 miliona KM. Ukupna uvezena količina od 31.752 tone uključuje i prirodne ili vještačke mineralne vode i gazirane vode, bez dodatnog šećera ili nekog drugog sladila iz aroma.
Uglavnom se uvozila iz Hrvatske, Srbije i Slovenije. Kad je riječ o izvozu on je skoro pet puta manji – samo 2,59 miliona KM. Ovo nije novost, tvrde analitičari. To se u kontinuitetu događa posljednjih 10-15 godina. Opće poznata činjenica je ona o našoj pitkoj vodi iz česme, pa čak i iz nekih rijeka na području naše zemlje.
Da li je glavni problem manjak investitora ili jednostavno nezainteresiranost vlasti da se konačno pokrene više proizvodnih pogona, koji bi u jednu ruku obezbijedili posao velikom broju ljudi, a u drugu omogućili kupovinu domaćih proizvoda. Ovim činom doprinijelo bi se i povećanju životnog standarda, jer bi se konačno pojavio novac kojim bi građani mogli da raspolažu. Sve dok se na ovaj problem ne skrene veća pažnja, velike su šanse da bihaćki Tržni centri zjape prazni, dok nam istovremeno proizvodne prilike propadaju. Sve dok se proizvodnja ne potiče i ne podržava kao u susjednim zemljama, i dok nam je lakše trgovati nego prozivoditi, nećemo moći da napredujemo u potpunosti.
/BISCANI.NET