U nedjelju 11. maja 2014. godine u prostorijama MZ Orašac održan prvi u nizu sastanaka mjesnih zajednica Orašac i Kulen Vakuf u pripremi i organizaciji ovogodišnje manifestaciju Ljutočka Dolino Nikad Ne Zabooravi 2014. Na sastanku se razgovaralo o ovogodišnjim aktivnostima kao i dodavanju novih sadržaja kojim bi se upotpunio i obogatio sadržaj manifestacije.
Manifestacija Ljutočka Dolino Nikad Ne Zaboravi, organizira se u znak sjećanja na progon i zločin nad Bošnjacima Ljutočke Doline, koji se desio početkom juna mjeseca 1992. godine.
Centralni događaj manifestacije odvija se svakog 11. juna na mjestu masovne grobnice Jama Bezdana.
Podsjećanja radi, u masovnoj grobnici Jama Bezdana srpske paravojne snage i četnici ubili su 84 Bošnjaka Ljutočke Doline, te ih bacili u jamu duboku 80 m. Masovna grobnica je pronađena 1997 godine iz koje je eshumirano 84 tijela.
Agonija Ljutočana počinje 11. juna 1992.god. kada je počelo etničko čišćenje, ubijanje i pljačka u Ljutočkoj dolini. Da bi se spasilo stanovništvo se povlači prvo u Basaču šumski prostor povrh mjesta Orašca, a zatim zbijeg dolazi do proplanka Radolje. Tokom izvlačenja stanovništva, srpski agresor je nemilosrdnim granatiranjem i vatrom onemogućavao zbijeg i povlačenje nemoćnih ljudi. U tom povlačenju stradalo je više desetina stanovnika.
Nakon neprospavane kišne noći na Radolju, počele su pripreme za predaju i daljnju neizvjesnu sudbinu ljudi. Nakon preliminarnih razgovora koji završili sa ultimativnim zahtjevom za predaju, počeo je srpski pir nad stanovništvom. Naime, skinuti do pasa svi punoljetni muškarci bili su na čelu kolone, a za njima starci žene i djeca. Nakon predaje na Kliševiću zbijeg je poveden prema Štrbačkom Buku, gdje se igrom slučaja pojavio Unprofor na lijevoj strani rijeke Une u mjestu Štrbci (dio R Hrvatske koji je tada bio pod kontrolom pobunjenih Srba).
Viseći most u Štrbačkom Buku iz 1992, simbol stradanja Bošnjaka Ljutočke doline, simbol smrti i života.
Nakon što su agresori ugledali predstavnike UN-a, počeo je krvavi pir pri čemu je u logore odvedeno preko 250 muškaraca, a od kojih se većini gubi svaki trag. Prelaz preko mosta u Strbačkom buku značio je put u logor u Donji Lapac, dok je ostanak na desnoj strani Une značio stopostotnu smrt i progon u logore Ripač, Račić, Kamenica i dr. Oni koji su prešli viseći most kamionima UN-a prebačeni su u logor Donji Lapac u prostorije napuštene tvornice. Opkoljeni sa svih strana srpskom vojskom, Ljutočani su u Donjem Lapcu proveli nekoliko dana u logoru hraneći se konzervama koje je UN dopremao u logor. Tokom agonije u Donjem Lapcu nekoliko puta sprpska vojska je dolazila u logor i tražila i zarobljavala neke od poznatijih ljudi u dolini. Nakon konačnog dogovora UN je ostatak stanovništva trensportirao u Bihać.
13. Juni 1992. Izbjeglički logor u tvornici u Donjem Lapcu. Tvornica u Donjem Lapcu u kojoj je smješteno preko 5500 Bošnjaka Ljutočke doline.
Većina zarobljenika na Strbačkom Buku završila je u Masovnoj grobnici Jama Bezdana, Jama Tihotina, i druge masovne i pojedinačne grobnice. U znak sjećanja na ovaj ratni zločin, na etničko čišćenje i zločine nad civilnim stanovništvom Ljutočani obilježavaju ovaj datum kao vječno sjećanje i da se nikad ne zaborave zločini koji su počinjeni 1992. godine.
Slika koja je obišla svijet i pokazala svu tragediju Bosnjaka Ljutočke doline. Alija Bašić silazi sa kamiona UN-a. Kao i 1941. godine i ovaj put napušta Ljutočku dolinu i postaje izbjeglica
/ljutoc.wordpress.com